Dnevnik jedne freakushe

30.10.2004., subota


Sladoled

Jedva gledam. Noćas se uopće nisam naspavala. Nikako i nikako da zaspim. Taman negdje ujutro kada sam najbolje začorila, kao i obično probudila me zvonjava mobača. Obavim razgovor i legnem opet u krevet, ali nema šanse da ponovno sklopim oči. Ustala sam i skuhala kavu, koja mi je bila čudnog okusa. Pojedem par mandarina i one su mi nekako bljutavo čudne. Valjda mi je takav dan, pa se niti ne zamaram. Upalim PC, obavim kaj se treba obaviti i stavim kuhati ručak. Danas smo ručali kasnije nego obično, nitko nije bio gladan. Nakon ručka, opet kava, koja je napokon imala pravi okus. Odlučimo pogledati film u spavaćoj sobi. Nakon 15 minuta shvatim da to nema smisla. Ugasimo film i začorimo ko tuke. Probudimo se nakon dva sata. Nakon buđenja osjećam se bolje umornom nego kada sam legla. Sve me boli, sva sam trula. Teško mi je i glavu držati uspravno, danas mi je užasno teška. Možda zbog vremena? Nabubrila mi je, kao i ostatak tijela od vlage (spiritus, to je ona pojava o koju sam komentirala). Bez obzira na tu naotečenost, drapam po ovom novom sladoledu magic, jebo te kako mi je dobar. Obožavam karamel, pa mi je ovo ludilo od sladoleda. Plus toga u njemu dobijem žličicu i mađioničarski trik. Nije to mala stvar, a možda naletim na trik kako da određene osobe nestanu sa ovoga svijeta bez upotrebe sile. Jedini minus za sladoled je taj da je pakiran u minimalnom pakiranju, tako kao da su ga pakirali samo za hobbite, a ne prave ljude. Sa jednim si samo nadražim želudac, tako da moraju pasti bar još dva tri komada da zadovoljim svoje potrebe za slatkim. Mljac.


- 20:21 - Komentari (38) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>