20.10.2004., srijeda
Otrov 
Evo mene, dobro najedena i zadovoljna. Tako sam bila gladna da bi i vuka pojela. Danas je krasan dan, pa sam ga iskoristila za standardno pospremanje stana i izlazak na zrak. Svi skupa smo se našetali i pošteno izmorili. Doživjeli smo kojekakve pizdarije na tom ludom putu. Prvo nas je u mraku dočekao mačak.  Ne moj mačak, nego pravi pravcati mačor. Jebote htio on napasti Ponga. Uspjeli smo ga otjerati, ali nas je stalno pratio. Nakon 5 minuta skontao je da smo jači, pa se povukao. Šetamo mi tako dalje i odjednom se zaleti klinac prema nama, luđački bolesno i počne lajati. Koji ti je qrac, budalo jedna blesava? Nemrem vjerovati kako su današnja djeca neotesana. Sjećam se kada sam ja bila u tim godinama da bi uvijek starije pozdravila i nikada mi nije palo na pamet da se tako glupiram. Nisam bila jedina, svi smo se tako ponašali. Jebeš klinca, već će njega život naučiti pameti. Idemo dalje. Dođemo pred zgradu i ugledam na travi di Pongo piša i igra se komade salame. Salama sa otrovom za miševe ili štakore. Bože moj, pa kaj je ljudima? Kaj je svima nama? Jesmo poblesavili? Ozonska rupa je toliko velika, da je nekima počela nagrizati i ono malo pameti koje su imali. Kakav to moraš biti konj ( sorry konjiću ti si OK) da ideš namjerno postavljati takve stvari sa namjerom da ubiješ psa, mačku? Mrzim takve ljude. Toliko ih mrzim da bi bila u stanju zavezati ih i našopati tom salamom. Zabrinjavajuće? Možda je i meni ovo malo pameti počelo odumirati. Uživala bi u mukama takvih kretena. Smijala bi se i ne bi mi bilo žao u niti jednom trenutku. Uvijek sam pristalica ljudske komunikacije, u smislu ako imaš nešto protiv mene ili protiv nekoga od mojih, dođi i reci. Pizde jedne nemaju jaja da izgovore kaj ih muči. Kvocjent inteligencije im je manji od makovog zrna. Dobro pretjerala sam. Bili bi oni sretni da im je IQ tako visok, nažalost njihov je na nivou jedne amebe. Da li sam ljuta? Nisam. Kako to? Evo ovako. Iz razloga jer sam svjesna da se te iste osobe žive izjedaju kada nas vide. Kada vide našeg prekrasnog mališu. Kada vide da se smijemo i da uživamo, a oni se skrivaju iza zavjese, promatraju, pate, pizde. Boli ih to, izjeda. Nisam ljuta, nego sam sretna. Sretna sam da nisam tako bolesno poremećena osoba. Znam se veseliti psu, cvijetu, oblaku. Njima sve smeta. Smetaju sami sebi. Po noći ne mogu spavati zbog zlobe, izjeda ih, smišljaju kako drugima napakostiti. Ko ih jebe. |
| < | listopad, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Osobna razmišljanja i osvrti na svijet.
Must see linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Index
Pokude i pohvale
ICQ