Dnevnik jedne freakushe

14.10.2004., četvrtak


Valjak u ruke
Još jedan super dan u nizu. Baš nice. Cijelu noć sam se borila sa želucem i nije mi bilo lako. Nikako da ga uvjerim da se smiri i da nema potrebe da pojedeno izbaci van. Kiselina me tako nagriza, pa mi svašta u gluho doba noći pada na pamet. Tako me opčinila ideja o promjeni spavaće sobe i dnevnog boravka. Od neki dan imam neodoljivu želju za promjenom stola i stolica. Razmišljam, dignem se iz kreveta i tražim di čega ima. Nađem ja tako jedan super kožni dvosjed, zatražim ponudu i danas je primim. Gledam i ne vjerujem. Običan kožni dvosjed od kako oni kažu osnovnog modela kože ( čitaj najjeftiniji) , a ima ih čak sedam vrsta kože poslije njega dođe ni više ni manje nego 19325 kuna. WTF? Časna riječ ako su oni normalni. Tko zna koliko onda dođe isti takav sa najboljom kožom. Nemreš vjerovati. Sjetim se ja odmah moje Ikee. Automatski pretražujem tko iznajmljuje kombi, pošto mi u moj bolid sve kaj želim dopremiti ni ne stane. Našla sam par zanimljivih rent a cara, ali vjerojatno budu zanimljivi tako dugo dok ih ne nazovem. Onda si opet sa druge strane postavljam pitanje kamo sa sadašnjim namještajem. Oxii ti mi odmah padaš na pamet. Ima i jedna spavaća soba koja mi je super. Jedino nisam našla stol i stolice koje bi me odmah oborile s nogu.
Pred jutro napakon zaspim, a glavom mi kruži namještaj. Danas sam izvukla sve žive kataloge, a kako je Miss rekla taman je vrijeme Ambiente. Jednostavno ne stignem. Sutra bi trebala bolid registrirati, a moramo od ranog jutra na posao i tko zna koliko bude se sve odužilo. Onda u subotu opet posao. Nedjelja? Hm, a do kada traje Ambienta, čini mi se do 17.10. neda mi se zadnji dan odlaziti u razgledavanje.

Sjedimo popodne i gledamo TV i upitam mačka kada uopće planiramo početi malati. Već smo počeli grijati, a nismo stan pomalali. Ni pet ni šest, digne se on ko munja i naredi neka pripremim valjke i ostalu opremu. Pohitala sam odmah da se ne predomisli. Dobila sam jedan zahtjevan posao. Trebala sam dobro pomiješati boju i dodati pigment. Dodajem zelene boje i kaže on, ej stara lakše s time nemoj to sve ulijati kaj ti je. Jebote stala sam taman na boji kakvu sam htijela, da sam nastavila kako sam planirala sve ulijati mogla bi baciti 15L farbe. Sva sreća da je vidio kaj radim. Pomalali smo dva zida. Najgore je kaj sve trebamo micati, naročito tu di je TV i ostala tehnička čudesa. Sutra nastavljamo dalje , nadam se da se nećemo predugo zadržati na poslu. Tako da usput imam i generalku u stanu i to mi se baš sviđa. Bar ću si sada i cvijeće otuširati i prozore, ma sve ću srediti.


- 22:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>