
Kaj da kažem? Kako sam sjebana? Neću, super mi je. Kako sam jučer rekla jebeš sve. Jebeš svakoga. Sve je išlo u qrac. Ljudi, drveće, rijeke.. ( No dobro ovo zadnje dvoje sam maznula od Pipsa) Bilo je i boljih dana i biti će ih. Tu i tamo mora doći i jedan ovako sjeban dan, jer tada počneš cjeniti sve one ostale dane kada ti je OK. Prijeđe nam u naviku pa ih ni ne primjećujemo. ![]() Danas sam imala u planu izvesti ove moje na jezero da nahranimo beštije i da si razbistrim misli, ali jebaj ga vrijeme nas zeznulo. Neće nas ni kiša izbedirati, pa tko kaže da nam nemože biti lijepo i kada je vani tmurno i kišovito? Može i bilo nam je. Nebo poprimi čudne boje i baš je cool. Nekako je hladno i vjetrovito. Prekrasne žute boje lišća po podu, iako je mrtvo čini mi se sretno. Zašto da onda ja nebudem sretna, a živa sam. Živa i koliko toliko zdrava ( tu ne ubrajam čudne poremećaje glave), za razliku od nekih. Kako da budem nakon svega viđenog tužna i sjebana? Ne želim više biti u qrcu. Uloviti će to mene opet bet daljnjeg, ali nekako sve manje traje. Jučer me čak nije dotuklo cijeli dan, samo dio dana. Pih , idemo mi o ljepšim temama. Jučer je bio čudan dan za Ponga. Ide ovako. Krenemo mi iz stana u šetnju i odmah ispred zgrade on ugleda nešto i jurne za tim. Pohitam ja brže bolje vidjeti da nije nanjušio kakvo govno jer u protivnom mogao bi se unerediti, a nije mi baš do nošenja govanca. Gledam i nemrem vjerovati. Žaba. Ogromna žaba. Naravno nisam mu dala da je dira, neka ide ona svojim putem dalje i tako bijaše ( jednostavno sam inspirirana S.) Idemo mi dalje svojim putem, kada mala crna mačkica izleti ispod auta. Brže bolje zgrabim Ponga jer su skoro, pa iste veličine, a nebi bilo zgodno da ga zagrebe. Uporno cvili želi dole, polako ga pustim i oni se poigraše. Malena mi u tom momentu kaže čija je to mačkica i da je ta teta traži i naravno da sam uzela mačkicu i odpeljala je dotičnoj teti. Nastavimo mi svoj put dalje i opet Pongo u zaletu za nečim. Koji je sada vrag? Jež. Ajme kako je dobar. Usro se jež od straha, a ja primim Ponga da nebi bilo plača. Vidim ja da se jež boji , lagano ga dirnem po njušci i kažem mu neka samo on ide. Nije odmah otišao, gledao je za nama i kada je bio siguran da smo dovoljno daleko nastavio je svojim putem. Tako je jučerašnji dan bio obrazovan za Ponga. Danas je pun dojmova. |