Dnevnik jedne freakushe

09.09.2004., četvrtak


Mucica
Jesam se danas natelefonirala. Mislim da sam nazvala sve brojeve koji bi mogli imati bilo kakvu vezu s maltezerima. Čak sam saznala da postoje i golubovi maltezeri. Koma. Uglavnom se bave švercom tih pasa i ja nemam namjeru takvog psa kupovati. Našla sam jednoga kojeg još moram provjeriti, ali mi se lik čini OK, tako da se ipak nadam da ću kroz 15 dana imati peseka. Ima i jedna teta u Rijeci samo još se nisu okotili, treba čekati još koji dan i onda još sedam tjedana da se odvoje od mame. Sada mi je još gore. Ja sam se nadala da ću to obaviti u roku par dana. Ajde bar imam vremena saznati sve o njemu i njegovim potrebama.
Nisam išla danas na roditeljski. Jednostavno nisam imala niti volje niti živaca slušati i gledati kako komentiraju ostale. To je toliko oblajavanja i neiskrenosti da zaboli glava. Prvo meni priča o svojoj najboljoj frendici, koja je to guska, a čim se ja maknem oblajava mene. Fučkaj to. Namjeravala sam se kao i obično pipremiti za takav skup, ali od toliko posla i telefoniranja, nisam imala volje. Inače si pofarbam nokte u plavo ili zeleno ili svaki nokat drukčije, raščupam se, nasprejam onako full nek se osjeti, nabacim hladnu facu. Koji su tek onda komentari ! Kada je bila u prvom razredu i prvi roditeljski, dođem i svi bleje u mene. Gledam ja koji vam je sada jarac, kaj hoćete? Shvatim da je to zbog piercinga u nosu. Okrenem se prema babi koja je sjedila do mene i upitam je kaj imam šmrkalj na nosu da me toliko gledaš? Ostala je zabezeknuta mojim pitanjem i samo je tiho rekla, kaj to imate naušnicu? Ne, imam slona. Kaj bi imala, zamisli čuda. Kaj bi bilo da sam imala kratku majicu bez naramenica? Vjerojatno bi imali materijala za komentiranje za cijeli mjesec. Baš bi im mogla to priuštiti. Čini mi se da im je poprilično dosadno u životima, pa brinu tuđu brigu.
Sada moram koji dan zapaliti u školu da čujem ono kaj čujem svake godine na početku škole. Koji užas. Išla ja danas opet na HZZO i za nepovjerovati. Donijela sam sve papire koje su mi jučer rekli da trebam i čekam opet sat vremena da bi mi lik rekao eh trebate još kopiju vjenčanog lista, trebate rodni list, pa kopiju osobne, pa... Koji je vrag tim ljudima, pa kaj ne mogu napisati na papiru trebate to, to i to. Lijepo pročitaš, ne čekaš sat vremena , ideš obaviš, prikupiš papire i vratiš se sa svom potrebnom dokumentacijom. Nema šanse, to kod nas ne može tako.

Još sam se i prehladila. Grlo me peče, počela me boliti glava. Baš se nekako loše i jadno osjećam. Ajde sva sreća, pa je sutra petak. Da obavim još kaj imam i da si dam malo mira. Da bar malena sutra ne mora u školu zapalili bi mi u potragu igračaka i ostalih rekvizita za peseka. Razmišljamo o imenu. Svašta nam pada na pamet. Meni je toliko drag da bi ga zvala Mucica. A trebao bi biti dečko, pa nekako zvuči više žensko ime. Sva sam u tom peseku, idem si nešto pojesti da razmišljam o hrani.

- 20:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>