A VRIJEME NE PRAŠTA
slika: digital artist
I da stavim sve težine oko vrata,
uronim duboko, bez traga
ka morskome dnu
ne bih te mogla raspšit u magli, oduzeti snu.
Ni sablastan fijuk konavoske bure,
ni žedna zemlja što gasi je suša,
odagnati neće sve naše ure
koje su šaptale „sad umire duša.“
A u snijegu bola na ostrošenoj klupi
prokletstvo sjećanja ostavi trag,
nekada, nekada prokleta mladosti moja,
(ah, bol se kupi!),
ostavih nekog, biješe mi ljubav, biješe mi drag.
A tihi zvuci tvoje gitare
izgorješe na putu bez nota,
oprostila sebi nisam,
što uništih kamen isklesan u buri...
o, ljubavi, ljubavi, u tebi je sva ljepota!i
A vrijeme teče, ne prašta, gazi...žuri.
FRANKA FANI KOHN
ZVEKOVICA, 15.12. 2017. Dubrovnik
