IGLA U RUCI, BOCU ISPIJAM DO KRAJA
slika: digital artist
Sjedim na klupi,
na raskrižju puta,
stvarnost i kaos mi se brka,
na podu boca i stranica žuta
moga života s kojim se skitam,
realnosti trka...
Gledam u prazno,
prolaznika ritam.
A gdje sam JA tu?
Bulje u mene
k'o u kamen sivi,
ne znaju, uopće,
da li mi se živi.
Ne mogu,
ne mogu,
snage nemam,
da mislim o razlogu
propasti moje,
ruku trebam,
riječ topline
cilj za uzdizanje svoje.
Igla u ruci,
(Mateju po muci)
bocu ispijam do kraja,
a riječ jedva razum sluša,
moga krika i vapaja:
O, Bože, imaš li tu moć,
da čuješ moj POZIV U POMOĆ?!
Osuda, osuda peče
i zar nema nesreće veće
od one kad me vidiš
prljavog u kutu,
sa iglom u skutu,
a ne pitaš kako, zašto?
Odgovor ne znam ni ja
obijest, želja,
znatiželja,
da vidim kako je doći do dna
il' vapajem za pomoć
sa svima se igra
naša sudbina?
http://www.digitalne-knjige.com/dedovic2.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-7673-43-7
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
