SNJEŽNA IDILA I ONA JE MILA
slika: digital artist
Isplele se note
bijele oko mene,
pahulja tiho lebdi
skladno kao čipka
oko tijela žene.
U mašti se slika stvara
k'o prastara bajka,
uz postelju kad majka
šapće i progovara:
"Milo moje, vidiš li taj slijed,
to je život,
tren i raspored,
a bjelina iza tebe,
gruda što ti tijelo svije,
zrcalo je samog sebe,
da ga cijeniš više,
nego prije."
Onda brzo, kao tren
nesta priča i lik njen,
ljeto bješe,
proljeće je prošlo,
jesen živim,
zima čeka sama,
a čistoća ona
ostane za nama.
Pahulja je sitna
pala na moj dlan
snijeg u kosi gori
pa se upitam:
"Je li ta divota istina u duši,
koliko taj pravac
moja stopa ruši,
je li nevinost početka
ono što nas stvara
pa u nizu svega
ljepotom zagovara?''
A ta stopa
i taj red
piše ovaj život,
slijed i raspored.
