PONOSNA SAM ŠTO SAM MAJKA
slika: digital artist
Pitah sebe kao mala:
"Što bih svojoj djeci dala,
jel' važnije od zagrljaja
upakovat' lažnog sjaja?"
Pa se sjetih sjetne duše,
boli koje i sad guše,
jer još uvijek, kao žena
roditelju ostah sjena.
Te odlučim:
pružit ću im što im fali,
što su meni škrto dali,
suzu kad sam tužna, sjetna,
poljubac kad god sam sretna,
čak i ono mračno, zlo,
za nama je ostalo,
jer srce cijelo dadoh njima,
blago onom, tko ih ima!
Podijelila dušu ja sam,
laži, spletke da nadglasam,
kad im tuđin život blati,
uz njih bit će navijek - mati.
Gledam od tad djecu moju
kako grade prugu svoju
pa su čak i grube riječi
otvorile pute sreći,
čak i onda kad se mole
domovinu svoju vole,
lažnu povijest da ne kradu
sa poštovanjem svome Gradu.
Anđela sam izgubila,
plakala i ljubila
još pet hrvatskih sokolića,
četiri vile te jednoga tića
i sva sad gorim od ponosa
kad na mene padne hajka
pa kad dodam još prkosa:
PONOSNA SAM ŠTO SAM MAJKA!
http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-8054-83-9
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
