NEJASNO
Sanjam, da krećem putem prepunim trnja
k'o gubitnik neki, sklopljenih vjeđa
bez izlaza, tunelom u kom svjetlosti nema,
sa križem teškim na sred leđa…
Otvorim oči.
Iluziji krhkoj pogledam u dušu
(tuđi me grijesi stežu i gušu),
a zločin i kazna pripremaju tok
sustižu humke beskorisne patnje...
ne mislim,
jer i ona ima određen rok.
More su slike što jednom će proći
kroz dodir nekog uzaludnog srama,
dok val od oluja pokopanog hrama
šapuće „Zbogom“ lažnoj samoći.
Osmijeh se budi.
Sa tijela isprah dašak praha prošlosti loše,
okusa gorka prepunog soli,
obrisi plana sudbinu troše,
dok rijetka se duša navijeke voli.
Život je jedan…
Sjemena zloće rodiše se nova,
da nastave ono što meni ne mogu više,
počinje duga sezona lova,
a novi se horor lažima piše.
Na kraju…
Blaženi bili putevi htijenja
kad shvatimo gorko blaženstvo suda
i da se ništa loše u biti ne mijenja,
a dobro se vraća uz breme truda.
http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:
978-953-8054-83-9
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
