DAH UDARCA
"Nije svako zlo za zlo."
Naučih da iz njega na kraju ispliva dobro.
Kako?
Pogledam gore prema nebu i vidim malo minusa, a puno pluseva.
Dah udarca sa moga tijela,
smrad mržnje pokvarene duše
nisam slutila ni osjetit' htjela
ni krvave ruke što dušu mi guše.
Što učinih, da gaženo tijelo mi bude,
ako nekad bijah „nešto“ Sotoni,
ma, za što da takvima sude,
kad, možda, su neki isti k'o oni?
Ni Bog pomoći ne može
onom tko igra se njega,
tko si, što si i tko ti daje pravo
udarac dati i još da ti viču: ''Bravo!''?
Tko da nas čuva, od takvih brani
(pas što reži na ljudsku zloću…)
i koji je zakon na čijoj strani,
(dok puštena zvijer odšeta vani,
a plijen sav ranjen traži samoću)?
Franka Fani Kohn
