...utrnula mi je ruka...budim se...osam je sati...trazim kutijicu jos u polusnu...kamen na srcu...sad il nikad...bit ce sve u redu, svi su tako rekli... i teta u ljekarni je njemu rekla da će sve biti u redu...
...namjestam štopericu... tri minute... sjedim u kutu i ne usudim se ni gledati... kroz glavu mi prolaze razno razni filmovi... tri minute traju kao godine... 58... 59... napokon..... otvaram oči... pogledam... smiješak od uha do uha... kamen pao sa srca... nema crte... sve je u redu... moji snovi nisu srušeni... nije još vrijeme za to...

...uletim cimerici u sobu... vidi smiješak od uha do uha... odmah zna da je sve u redu...
...doletim na faks... bacim se frendu oko vrata smijući se iz dubine srca... sretan je i on... ja se napokon smijem... dogovaramo opijanje sutra... samo nas troje... bit će veselo... počinjemo odmah popodne :)

...bila i na ručku...a od nedjelje nisam jela ništa konkretno... paše čak i hrana koju sam smatrala odvratnom... kaze prijatelj: "previše si mi sretna..morat ću te ja malo ubedirati"... e moj prijatelju... nisi me dugo vidio ovakvu, jel? :)

..poslije ručka jurila u dom...da se uspijem spremiti za susret sa jednim starim "prijateljem"... otisli smo na kavu.... popričali.. za ona dobra stara vremena.... "strašno"-rekao bi on...

...izlazimo iz kafića...a ono kišica...a ja u 6 moram se vidjeti s mojom tammie... pojurila sam u dom po kišobran... i stigla na vrijeme... jedva je prepoznala... tek kad je stala ispred mene... nije da se nešto promijenila... al glazba koja je svirala iz mog mp3 playera me odvukla u jedan drugi svijet... drugo vrijeme... pa na par minuta nisam ni bila dio zagreba... nego nekog tajnog svijeta... samo mog...

....tammie i ja smo otisle na kavu... napričale se... malo se jadale, malo se smijale... malo prisjećale... i naravno, gledale cipele :) jedva me je izvukla iz dućana - a uskoro plaća stiže.. hehe...

....onda smo otišle u pekaru... pa na tramvaj... cijeli vagon je bio samo za nas... pa se nismo mogle ni odlučiti gdje ćemo sjesti :)

maleno moje... laka ti noć... volila bi da je više ovakvih dana... kad si mi ti šećer na kraju, kako si ti rekla... :)

pozdrav svima... voli vas isollea...

....još jedna neprospavana noć je iza mene.... možda je još jedna i ispred mene.... sutra me čeka veliki dan, mnoge stvari ću riješiti sama sa sobom... poceti ispunjavati svoje snove....
istina...mozda sutrasnji dan i sruši mnoge snove... ali za ničim neću plakati.... bila sam uvijek svoja... i svoja ću i ostati...

stari ljudi kazu da je u radu spas.... zato sutra idem na razgovor za jedan posao... a i dva stoje tu sa strane... cetiri posla.... hmmm... tri placena, jedan ne.... barem ce biti para :) korak blize new yorku... mom snu....
a i barem neću moći razmišljati dok radim....o stvarima o kojima ne treba razmišljati....


...vraćam se ja svom starom načinu života....alkohol...izlasci...flert...
tad mi je bilo najbolje...a ego na vrhuncu... nešto takvo mi sad baš treba...


...smijem se i smiješ se i sve je isto kao prije....
zamišljam da ničega se više ne sjećam...

jučer je moj svijet bio srušen, uništen... al sad gradim novi svijet... veseli nasmijani... krećem u ispunjavanje svojih snova.... jedan po jedan.... ljubav stavljam sa strane... to će doći s vremenom... mlada sam ja.... zašto se ne bi zabavljala?

... moje usne su ljubile mnoge žabe, i ljubit će i dalje... al prije ili kasnije naići će taj princ... ima ga negdje... postoji.... ako ništa... jednog dana kad budem slavna novinarka zbarit ću judea lawa :)

ma ljudi moji....ja sam vam toliko zbunjena da ne znam što pričam...
al odlučila sam uzeti svoj život u svoje ruke.... ne prepuštati se više naletima vjetra....

...jednom sam čitala knjigu u kojoj sam morala napisati na papir 101-u želju... za to mi je trebalo tjedan dana...al uspjela sam...
i sad sam odlučila skinuti prašinu s tog papira i početi ispunjavati svoje snove... jedan po jedan...
ja nisam zaslužila loše stvari.... al sama sam ih sebi dozivala...

od sutra će sve biti drugačije.... ja ću biti drugačija... ili ću možda biti zapravo ona prava ja.... ma svaka suza me ojača... svaka...

samo da još najvažnija stvar sutra prođe u redu..... jer ako ne... onda ću morati promijeniti ploču... promijeniti život... ma, bit će sve u redu?? JEL DA?? :)

hvala svima na mailovima,icq razgovorima, sms porukama, pozivima..... lipo je znati da je netko uz tebe i spreman te saslusati i kad samo gunđaš i cijeli ti je svijet propao... hvala vam...
zbog takvih ljudi sve ovo vridi....

idem u petak u samobor... malo na karneval... možda si nađem kakvog samoborca :) hehe....

..kaže meni moj frend s faksa : "kao da je tebi ikad bio problem naći dečka" ....hehehe....a istina, bar je to nešto u čemu sam dobra...
zašto da onda za ijednim plačem? uvijek će doći novi, bolji....
...i oni mene uvijek brzo zamijene... hoću li ja onda ispasti krava ako i ja njih?

i really don't care anymore.....

od sutra sama sebi postajem najvažnija...
napokon sve shvaćam...

pusa svima...

Jednom kad usne
Ne bude htjele
U strancu utjehu traziti,
Suze ce srcu sapnuti da je pogrijesilo
Jer nije ostalo tamo
Gdje je jedino voljelo.


....pokušavam ići naprijed....trudim se...al samo hodam po ruševinama prošlosti... i boli me.. krvarim.... padam.... a iznad mene nema ruku koje će me dignuti....
izdali me oni koje sam najviše voljela.... tajili... skrivali.... a ja sam opet ispala ona naivna budala koja svima slijepo vjeruje...

...ljudi nisu takvi kakvima si ih ti zamislila... svi mi to govore... al ja nikad ne odustajem.... svaki put ponovo nekom slijepo vjerujem.... laži su lijepe.... dobro zvuče.... zato je tako lako povjerovati.... zato je tako lako živjeti u njima....

...postala sam ruševina... ni sjena osobe koja sam prije bila... ne jedem... ne spavam... lakše je kad fizička bol i nemoć preraste onu psihičku....
možda postanem prazna ljuštura.... koju neće boljeti... koja neće plakati... koja neće osjećati....

..pogledam se u zrcalo... i vidim oči stranca... izgubljene... u nekom svom svijetu...prazne.... osmijeha nema više... ja, koja sam bila najpoznatija po svom osmijehu-ne smijem se više.... više nema ni onog lažnog osmijeha.... ne mogu se ni na to natjerati...
to nisam ja.... ili sam to neka nova ja?

previše tuge donijela je nova godina...
a prije samo dva dana sam mislila da ću uspjeti sve ispraviti... da ću uspijeti popraviti greške koje sam sama napravila.... da ću možda čak opet biti sretna...

.....sad više ništa nije kako treba biti.......

osjećam se kao da više nemam srca.... je li to moguće kad u meni možda kucaju i dva?

....nobody cares.... čak ni ja....

..puno se tog događalo u mom životu u zadnjih mjesec dana..previše toga, čak... puno lijepih stvari ali i onih tužnih...
..i zbog jedne od tih lijepih stvari sam danas ponovo zaplakala... ponovo, da...

..zavolila sam tog dečka...jesam... povrijedila sam ga, priznajem... al ja ne znam drugačije... ja se ne znam nositi s emocijama, nikad nisam ni znala... polako učim... trudim se... al nakon ovog danas... ne znam ni želim li se više truditi...

...nadam se da nikad nećete saznati kako je to kad vam je do nekog stalo... i mislite da je njemu stalo do vas... a onda saznate nešto sto sve to sruši...

rekao mi je da mu mogu vjerovati.... čak je rekao da me voli.... da... sigurno...

...never be the same again...

ne valja se prepustiti... ne valja zavoljeti... bar u mom slučaju... samo nastradam... samo plačem... a to ne želim.... nikad više...

a zbilja sam mislila da nije kao drugi... a na kraju ispadne milijun puta gori...
...radije bih da mi se još sto puta dogodi ono što se dogodilo s P... nego ovo sto se jutros dogodilo....

a valentinovo je... zasto moram biti tuzna?
a rekao mi je da neću biti sama za valentinovo pa makar me on morao tražiti po cijelom zagrebu...

zbilja sam mislila da je poseban.... da je drugačiji...

da, glupa isollea... zar si mislila da ces se nekom takvom ti svidjeti?? znaš i sama kakvi su dečki u tvom životu... najveći kreteni koji hodaju zemljom...

glupa ja...

ništa nova,. ništa nova....

zašto nikog nema?
gdje su nestali prijatelji?
zar ne shvaćaju da se bojim reći da ih trebam...

a trebam ih..
..ne mogu se sama nositi s ovim, previše je.. ovaj put je previše...

...otjerala si ih...


...i to baš kad su ti najpotrebniji...

..prinčevi ne postoje..

sad i ja to znam...

postoje samo konji koji će sve reći i napraviti da te odvuku u krevet...

a dan poslije? slomiti ti srce...

Svatko je najsretniji kad ima pravu osobu pored sebe.. Zato smo odlučile napisati post o sreći.. s pravom osobom pored sebe.. ..jedna drugoj znale smo suze izmamiti... ali i puno osmijeha... i makar su nekad stvari bile jako nelogične i nemoguće, uspile smo se izvuć.. sebe kao i pouku iz toga.. ...svako lose iskustvo nauci nas necem... svaka suza ucini nas jacima... ali to sad nije vazno... sad smo obje sretne... svaka na svoj nacin...
Ljudi su različiti, te se kao takvi moraju prilagoditi jedni drugima da bi funkcionirali.. I ovaj post je na neki način prilagodba.. ..krenule smo nas dvije pisati o sreci....jedna o danu punom sreće provedenom sa svojim prijateljima....a druga o sreci sa svojim princem.... na kraju, odlucile smo napisati zajednicki post o sreci... i mi smo jedne od onih koje će za svoju sreću učiniti mnogo.. potrošile smo tisuće snova sanjajući o njoj, i zato ju znamo cijeniti.. no nismo vise male klinke koje samo sanjaju o sreci... snovi su pocetak... dalje moramo sami graditi... cigla po cigla.. a cigle su teške.. ipak, pametni smo praščići i znamo da će se taj trud i teške cigle isplatiti.. jer neće nas pomesti prvi jači vjetar.. ..nasa sreca je u nasim rukama... ne u tudjim...i ne mozemo ocekivati da nam drugi crtaju osmijeh na licu.... samo ga trebamo izvuci iz srca... vlastitog srca... No čak i onda kada ružan sivi oblak sakrije naš osmijeh, znati ćemo gdje ga tražiti.. u onoj pravoj osobi pored sebe.. prijateljici koja zna kad i što reći da bi sivi oblak nestao.. ..onoj koja ce biti uz nas cak kad se i ne slaze s nama.... ona koja ce plakati s nama... a istog casa se truditi i donijeti nam opet onaj stari osmijeh... ona koja će čak i za naše greške znati pravi razlog.. jer nekad jednostavo nije sve onako kako se čini.. ali prava osoba to zna.. ...prava osoba ja bas ta prijateljica.... koja ce te shvatiti kad i sutis... koja te nece osuditi kad svi drugi to naprave... jer osuditi je lako.. truditi se razumjeti, to je druga stvar..
Razmišljala sam s kime bih mogla napisati ovakav zajednički post.. da se nadopunjavamo u mislima, čitamo između redaka i razumijemo što onaj drugi želi reći.. Iskreno, nema ih mnogo.. ..ali nas dvije smo uspjele... bilo je teskih trenutaka... al tu smo bile jedna za drugu... lakse je krociti zivotom kad nisi sam... kad je tu netko ko te razumije.. ko te voli kakva god bila....
Na kraju ovaj post i nije post o sreci... nego o prijateljstvu... koje je prezivjelo i one najteze trenutke... od sad samo moze biti bolje...
friends will be friends.

pamsweetpea & isollea

prijatelju moj..
kažeš mi da se pazim..
..da je on ptica selica..

a zar to zapravo nisam ja?