...loving you is so easy...

kao da nikad ništa drugo nije ni postojalo...

luv ya...

..once upon a time there was a girl..

...da...ona djevojka, sa očima koje se smiju, kako je nedavno rekao jedan stariji gospodin...

"jel to tvoja? blago ti se, pravu si uvatia, njoj se i oči smiju kad se smije...ta je prava... najlipša cura u klubu"

..pred svima je to rekao..donio joj crvenu boju u obraze...al bila je sretna...netko misli da je ona najlipša cura...uz sve one tip top sređene cure... baš ona...

"lijepa si... NISAM"

..uvijek je djelovala kao da je puna samopouzdanja...ponekad čak i umišljena...znali su joj reći i da je narcisoidna...
ali nije ona bila takva kakvom se voljela prikazivati...
bila je ona puno nesigurnija.... i još je...

"..ti jednostavno imaš ono nešto, zračiš.."

..sve to lažno zvuči...
nije navikla
navikla je...al ne vjeruje...

"..ljudi jednostavno imaju želju biti pored tebe"

zar je i ona jedna obična glumica?
pa je..
nesigurna je
stalno se nečega boji
razmišlja previše
a drugima želi pokazati se hrabrom i neustrašivom...

...nobody knows her...

it is sad...

evo ga...kraj godine...napokon, zar ne?
nakon napornog studenog, došlo je vrijeme da se malo smirim, da malo posložim kockice....
zanimljiv mjesec, također...
obilježio ga je moj prvi dobitak na kladionici :) hehe....250 kuna...nije puno...al dovoljan znak da vidim da mi je napokon krenilo...i to ne samo u tome...

....pojavio se tu i tajni obožavatelj....vidio me na faksu....svidila sam mu se...nabavio moj broj....i počeo mi slati poruke....
neko vrijeme smo se dopisivali....a na kraju me je i na kavu zvao....
i jedan dan sam i pristala....našli smo se....i dečko je bio totalno ok...
ali...rekla sam mu da trenutno ne želim s nikim biti...prekinula sam s dečkom nedavno...bla bla...
pravi razlog je bio taj što sam shvatila da je dosta skakanja iz veze u vezu.... i da je najbolje smiriti se malo... prava ljubav će doći.... polako.... nigdje mi se ne žuri...
..tako da sam ja cijeli prosinac bila solo...i ponosila sam se sobom....

....došli su praznici...pošla doma...
lijepo mi je bilo..odmorila sam se...
djed božićnjak mi je donio laptop....ili sam stvarno bila jako dobra...ili j možda promašio dimnjak...al super :)

..evo i tog famoznog studenog...
s čim da počnem...eh...
dobila sam posao....kao demonstratorica na faksu....zanimljiv posao...stalno sam okružena ljudima...a u tome uživam....osim toga, plaćaju me da budem na netu, haha ;)

pomirila sam se s "najboljim prijateljem".....jedan dan došao je kod mene na posao i jednostavno počeo sa mnom razgovarati....meni srce otkazalo....dobro da sam uspjela promucati dvije normalne riječi...
par dana poslije otišli smo na kavu.....da jedno drugom sve objasnimo.... i tad mi je ispričao sve... zašto e to desilo tako kako se desilo.... što je on osjeća... što je bilo u toj njegovoj ludoj glavi....
riješili smo sve...i eto...meni se napokon vratio moj prijatelj....i bila sam sretna zbog tog....

....jedan dan sam s ekipom otišla vani na savu....čim smo došli....ja sam ugledala nekog zbog kog mi je srce počelo kucati sto na sat.....izgledao je upravo kao moj gospodin savršeni iz snova.... tamna kosa.... zelene oči....a tijelo... za poludit....osim toga, stil oblačenja točno po mom guštu....
što da napravim? bila sam totalno zbunjena...a mene rijetko dečki mogu zbuniti....odlučila sam se samo smješkati...ništa ne pokušavati...pa što bude...
vidila sam da me je skužio...pokazivao me frendu...nasmiješio se i on meni...
ali...mojoj ekipi se tamo nije svidjalo te smo svi pošli u Petice....ja sam bila luda...samo mi je on bio u glavi...
pred kraj večeri otišla sam s frendicom nazad tamo da uzmemo naše stvari.... i ugledamo njega kako sjedi....frendica me odvuče i sjedne za stol pored njegovog.... ja umrla od srama...zacrvenila se, po običaju :)
...al on čim me je ugledao...razvukao osmijeh...i odjednom se digao i sjeo pored mene....uf...koji šok....rekao mi je da me je skužio odmah na početku večeri....al da sam ja onda otišla....i da je morao iskoristiti priliku sad kad sam se vratila barem da me ime pita....
i počeli mi pričati....i malo pomalo...pao i poljubac....
frendica je otišla doma..njegov cimer isto..a on i ja polako smo se šetali do moje sobe...nekim ludim slučajem (mozgom očito nisam razmišljala tada) pozvala sam ga u sobu.... (a soba čak nije bila moja već mi je frend dao ključeve da tu prespavam da se ne moram doma vraćati)...
uglavnom...prespavao je kod mene.....nismo radili ništa nemoralno.... pričali smo cijelu noć....presavršeno je bilo...dečko totalno po mom ukusu....moj difovac....
i on je prokomentirao kako mu se čini ko da smo mjesecima u vezi, o čemu sve pričamo....
i tako..cijelu noć smo pričali...a ujutro je doma pošao...
taj dan smo se sreli još dva puta... :) sasvim slučajno... kad smo na ručak išli....

slijedećih dana samo mi je on bio u glavi...
hoće li se javiti ili neće...i javio se :)

....naravno....pa ne bi to nikako moglo biti sve savršeno....
dva dana poslije išla sam se naći s frendom.....čekala ga na trgu...kad začujem poznati smijeh....okrenem se i ugledam NJEGA....al ne samog..u zagrljaju s nekom curom....srce mi je puklo u tisuću komadića...jedva sam stajala na nogama...
kao prvo...ispada da sam opet bila dečkom koji ima curu...
a kao drugo....bio je to prvi dečko koji se mogao usporediti s "najboljim prijateljem"...

...odmah sam zvala best frenda...i otišla kod njega prespavati...žalila mu se cijelu večer...malo i on meni...
rekao mi je da mene svaki može smotati lipim ričima...jer sam takva kakva sam....i virujem svima...a ne smijem :(

uskoro mi se difovac opet javio...poslao mi je poruku da me želi vidjeti....ja sam mu ljutito odgovorila...rekla mu da sam ga vidila....al smo se onda dogovorili da se vidimo...da mi sve objasni...
odveo me u kaptol centar...i sve mi objasno...
možda sam bila glupa....al sve sam mu povjerovala što je rekao...a rekao je da će prekinuti s njom....ja sam mu rekla da smo do tad samo prijatelji...
tako je i bilo...nisam ga ni poljubila....

par dana poslije....dogovorila sam se s jednim bivšim da idemo đir negdi.....i taman kad smo krenuli ovaj mi je poslao poruku....prekinuo je s curom... i želio me vidjeti.... bivši je shvatio... i pustio me da odem.....
našli smo se na trgu..i sjeli u jedan kafić...
pričali i pričali...
kupio mi je i ružu (kao da je znao da padam na to)....
i sve je bilo savršeno...

ja sam se napokon odlučila promijeniti....barem potruditi...htjela sam se smiriti...uz njega....

sve je napokon bilo onako kako treba biti.... bila sam na putu da se ludo zaljubim.... "najbolji prijatelj" je napokon postao samo uspomena.... a u stvarnosti samo prijatelj... u glavi mi je bio sad samo jedan dečko...a i u srcu...

ljubav na prvi pogled...hmmm...

.....došao je i infosajam......upoznala sam nekog meni jako važnog...jednu osobu koja mene jako voli.... a i koju ja jako volim.... jedan slavonac dragi.... sretna sam jer ga imam u životu.... dok postoje ljudi kao on, ne mogu reći da ovaj svijet ne valja....

jedan dan trebali smo izaci van mi ekipa s faksa....eh, tu večer sam se toliko napila....ko što davno nisam...ničeg se sjećala nisam....pazio me bivši dečko....koji mi je tjedan prije rekao da mu se još sviđam....a ja glupača njemu pijana pričam o svom difovcu i o tom kako je on savršen...i kako sam ja zaljubljena...i ovo i ono...
a bivši se pokazao dobar ko kruh.....i pazio me cijelu večer... mene pijanu smotanu..... nije se micao od mene..... nije nikom drugom dao da me pazi... stalno je uz mene bio....

slijedeci dan odlucila sam da ne zelim više u životu uopće čuti za votku....

a što se tiče difovca...ljudi su mi svašta govorili...neki su pričali da usporim, neki da im sve to smrdi, neki da je on još jedan tupoglavi ljepotan, neki da ću se sigurno opeći..
ja nisam slušala...bila sam sretna...i to je jedino bilo važno....bio je prvi dečko nakon pola godine koji mi se zbilja svidio....

došla je i "noć Zadrana".... najprije sam s frendicom kod nje pila....zvala sam mog difovca da dodje...i došao je....frendica je rekla da smo savršen par....a i da me nije dugo vidjela tako sretnu....
a on mi nije dao da izađem van samo u bijelom sakou...da se ne bi prehladila...rekao mi je kako će on ako se ja razbolim pa me on ne bude mogao vidjeti...
letjela sam...opet sam letjela...

ali ne zadugo....

nekoliko dana poslije bivšem je bio rođendan(onom koji me je pazio).....sve je super bilo...kupili smo mu velikog medu i bio je presretan....
i tad sam ja dobila poruku....difovac mi je rekao da je bolje da se više ne čujemo....da me ne želi povrijediti....al da je još zaljubljen u curu s kojom je bio pola godine.... i da mene ne želi muljati.... jer sam predobra...

ma kvragu i dobrota....tad sam mislila...
sjedila sam na kuhinjskom podu i plakala....

naravno...nije to bilo jedino razocarenje....kad je frendica čula za to...samo je rekla "eh, žao mi je što ti moram reći REKLA SAM TI..."
ja u suzama...a ona meni to kaže.... :(

..bila sam ljuta...na cijeli svijet...i napravila sam veliku glupost....najveću glupost prošle godine....
zabrijala sam s najboljim prijateljem od bivšeg...
naravno...odmah sam shvatila da je to pogrešno....da ja nisam takva....da ja ne mogu to raditi...da ću tako nekog povrijediti....
i makla sam ga od sebe...rekla mu da nije fer....

ali bilo je prekasno....svi su nas vidjeli....
napravili su mi scenu nasred diska...
ispala sam kuja nad kujama.....
:(
frend i frendica više nisu pričali sa mnom....
bivši je izgledao...hmmm...slomljeno....čula sam ga kako govori da u životu više ne želi nikakvu ženu....

a ja? mene nitko nije pitao kako sam...
a bila sam slomljena...
znala sam da sam napravila glupost...
pokušala sam izliječiti svoju tugu tuđim usnama...
pokušala sam sebi pokazati kako mogu imati kojeg hoću još uvijek....
pogrešan pristup...
pogrešan lijek za tugu...

kraj mjeseca....zašto uvijek završi razočaranjima?

hmmm...aj, čekajmo prosinac...kraj godine....
vidjet ćete...

..početak mjeseca provela sam doma...uglavnom ljenčareći :) a što da radim? :)
vratila sam se u zagreb da bi s ekipom proslavila davanje uvjeta.... spremili smo se... nakupovali alkohola za tjedan dana :) i pošli u vikendicu kod prijatelja... bilo nas je osam... a od tog samo nas dvi cure :) veselo je bilo... pogodite ko se odmah prvu večer najviše napio? :) da,da, ja naravno... ko bi drugi... eh..onda su me počeli pucati izljevi iskrenosti...pa sam svima pričala koliko ih volim i koliko mi je drago što u mi u životu...
eh...pred kraj večeri su nas dečki počeli ignorirati....igrali su vani košarku...pa smo se frendica i ja morale same zabavljati....hmmm... plesale smo ko luđakinje...i to polugole jer nam je bilo vruće... dečki nisu ni znali što propuštaju :)
kraj večeri je donio i dosta suza... sjetila se ja "najboljeg prijatelja".... eh... al neka...bile su to zadnje suze za njega... (lažem..predzadnje...al o tom potom...)
slijedeće jutro sam se probudila prilično rano pa sam frenda koji je morao spavati sa mnom u sobi zabavljala pjevajući mu raznorazne pjesme...domaće..strane...crkvene..ma sve :) ma jadan on...hahaha...
slijedeći dani bili su jednako zabavni...bilo je super super super...
jednu večer smo gledali horor...pa su me svi zezali jer sam se jedino ja plašila....
svaki dan smo roštiljali.... :) ma, nemam zbilja riječi...bilo je FENOMENALNO.... dobila sam čak i nekoliko ljubavnih ugriza...i to od frenda koji me "iskoristio" dok sam bila pijana... hehe... ma samo me je par puta ugrizao za vrat... grrrrr... zlocesti :)

povratak u zagreb i na faks teško je pao...
u vikendici je bio i jedan dečko s kojim sam jednom davno zabrijala...a kojem sam se ja još uvijek sviđala....provodili smo puno vremena skupa...ja sam mu odlučila dati šansu....ali nisam tila napraviti prvi korak... jer mi je dosta bilo toga...
al...on je bio jaaako sramežljiv...i ništa se nije dogodilo...
dok nismo stigli u zagreb....išli smo jednu večer svi skupa van na savu.... i opet smo on i ja stalno se vrtili jedno oko drugog...a on ništa....
sve do pred kraj večeri.... kad smo se poljubili.... hehe... pobrali smo pljesak od svih prisutnih.... koji i ostatak večeri nisu odvajali pogleda od nas...
i činilo se da bi ti mogla biti jedna lijepa veza....
njemu sam se ja jako sviđala...ali on meni...hmmm...
s moje strane jednostavno to nije bilo to...on nije bio taj moj princ...
jedan dan sam izašla van s frendicom i skoro ga prevarila s jednim rukometašem....tad sam shvatila da je pametnije to odmah na početku završiti... dok se on ludo ne zaljubi...

u ovom mjesecu pala je i jedna blog kava...na koju sam ja zaboravila...jer sam bila na rukometnoj utakmici (i na njoj se zaljubila u terzića...hehe...ko navija za zagreb znat će o kom pričam).....ali... ipak sam stigla na kavu... i upoznala jednu jaaaaaaaaaako zanimljivu osobu :) za koju sam mislila da sigurno misli da sam ja neka luđakinja..jer sam neprestano brbljala o svemu i svačemu skačući s teme na temu :) al očito se to njemu svidjelo...

no...vratimo se mi onom dečku....jedan dan smo se našli kraj kolodvora...šetali do fera da on pogleda nešto za svoj tjelesni....eh...a ja sam šetajući donosila odluku...prekinuti...da ili ne...svi su mi govorili da mu dam šansu...da je zaljubljen u mene...ali ja nisam mogla...ja sam osjećala kao da me nešto guši...a to nije bio moj strah od normalne veze, kao što su svi tvrdili... već on jednostavno nije bio moj princ...

optužili su me da ja ne tražim princa..već da tražim nekog ko će biti kao "najbolji prijatelj"...
pogodilo me to...i kraj mjeseca sam dočekala tužna.... još uvik sam voljela "najboljeg prijatelja"...još uvik....a i dalje s njim nisam razgovarala....ubijalo me to....

eh....neka...studeni mi stiže....novi posao...pomirenje...novi dečko..prekid s novim dečkom....svađa s prijateljima...uf...studeni je bio zanimljiv...no, o njem sutra...

ohohoho....evo i rujna....evo i živciranja oko uvjeta....
da..posvuda oko mene...samo ne kod mene....
živciranje me je preskočilo....ja sam osjećala da će sve biti u redu....i bilo je...

ove godine došla sam u novi paviljon.... noviji... ljepši... dobila novu cimericu... ludu i veselu... baš onakvu kakva mi treba....

...ovaj mjesec pogazila sam svoj najvece moralno uvjerenje..... bila sam s deckom koji ima curu cetiri godine.... kako se to dogodilo? malo alkohola.... njegove riječi....da sam posebna... da sam čudnovato žensko biće.... da sam mali miš.... i eto... dogodilo se..... bila sam s njim.... mada sam znala za curu....
..slijedećih dana javljao mi se svaki dan.... rekao je da će dovesti jednog meni dragog pjevača da mi pjeva pod prozorom samo ako ostanem još jedan dan u zagrebu... svašta je govorio...
lijepo je to bilo čuti.... no....grižnja savjesti bila je tu....

no...pošto sam dala najteži ispit...i to s četvorkom...i to bez puno učenja....moji su mi dopustili da odem na par dana u Makarsku....
...fascinantan gradić....planina i more.... lijepo mi je bilo....
zadnji izlazak vani završio je kišom (a ja u bijeloj suknji, prozirnoj majici i sandalama)...al bilo je veselo.... otišli smo čak nekim čudom i na narodnjake... mislila sam da to neću doživjeti... istina, frendica i ja nismo znale ni jednu pjesmu... al dobro smo se nasmijale....
:) frendica je tvrdila da sam privlačila poglede gdje god bi prošle....a to nije bilo loše za čuti....skoro sam se i umislila :)
nažalost...makarani mi i nisu bili nešto zgodni....osim frendičinog brata.... hehe....

brzo nakon sto sam se vratila nazad u zagreb opet sam se vidjela s gore spomenutim deckom....no, ovaj put nisam mislila pasti na nikakve fore...mada je on mislio da hoću.... ovaj put sam mu nekoliko sati držala prodike o tome kako je ružno što vara curu....
i ovaj put sam se ponosila sobom...

i tako...pri kraju mjeseca sam još malo otišla doma....da se malo odmorim prije početka predavanja....

dolazi listopad.....zanimljiv mjesec....hehe...jako....no, o tom drugi put....

...da mi nije bilo moje najdraže plavuše ja bi poludila ovaj misec...
al srećom, nje je bilo tu :) uživala je ona ode, znam to.... navikla se na lutanje našim ulicama.... na naše more... na naše ljude.... poželjela čak ode ostati....

jedan dan je došla kod mene....i pričali smo o "najboljem prijatelju"...o tome pripada li on još uvijek mojim snovima...pomogla mi je puno taj dan....ništa nije trebala reći...samo je trebala slušati....

još jedna blog osoba je bila moje sunce u tim vrucim ljetnim mjesecima...bio je to on...koji me je učio kako da zavolim samu sebe....sa svim svojim vrlinama i manama....kao što me je i on zavolio.... hvala ti za sve.... takvog prijatelja kao što si ti nikad ne želim izgubiti....

naravno...učila nisam ama baš ništa...makar su se ispitni rokovi bližili....ali nadala sam se izvući na neke svoje fore....brzo pamtim, pa mi ne treba dugo da nešto naučim...a i mnogi pričaju o tom mom nekakvom šarmu :) ja ga još nisam upoznala...hehe

e...kolovoz je pretvorio jedno virtualno prijateljstvo u stvarno...upoznala sam moju dragu esteru... dosla je u moj grad... otisle smo na kavu...pricale...zezale se... kupovale nakit :) ma..super je bilo...

jedan dan sam sa mojim dragim S išla šetati malo do plaže...nismo se zbilja dugo vidjeli....promijenio se....ili sam se možda ja promijenila? nekako smo bili daleko.... naše valne duljine ne da se nisu preklapale u nijednom dijelu....vec su bile potpuno suprotne....
ali neka...ljudi smo...a on ce uvik biti i ostati moja prva ljubav....

hmm...kolovoz....ljeto je...vrijeme izlazaka...bilo je toga..manje nego prošlih godina...ali bilo je toga... :) barenja nešto manje... al kad su me nekako dalmatinci prestali zanimati...
ok..nisam normalna...znam....al eto :)

eto..kolovoz proletio za tren...dolazi rujan....ispitni rokovi....ljetovanje u makarskoj....pogazila sam svoje glavno moralno načelo....

ali...o tom u slijedećem postu....

...ljeto je stiglo...stigli su i ispiti...ali i sve bliži bio je povratak kući...
odmah prvi tjedan slavonac je prespavao kod mene....opet smo bili skupa...zadnji put prije nego ja odem doma...a mislim da i zadnji put uopće....zar mi u životu treba nešto takvo? zar mi treba pokušavati zaboraviti jednog u zagrljaju drugog? ne treba mi.... uništavala sam samu sebe....psihički.... mislila sam da će biti lakše ako ne razmišljam... ako se samo zabavljam... možda sam mislila da će s slavonac promijeniti.... da ću se ja zaljubiti u njega.... on u mene.... i da će nam biti super...
yes, baby...dream on....

...što se tiče ispita, išlo je po planu....dala sam ono što sam i mislila da ću dati...i to s prilično dobrim ocjenama.....ostao mi je još jedan za uvjet.....al on je mogao čekati deveti mjesec....

...zadnji tjedan došla mi je sister u zagreb....da malo vidi kako se mi zabavljamo....
..dan prije neg sam otisla doma imali smo neku vrstu oprostajnog izlaska za mene....bili smo najprije u pivnici....bila nas je hrpa i fenomenalno je bilo....kad se pivnica zatvorila nastavili smo prema savi....tamo smo se isplesali i izludirali.... bio je to jedan od boljih izlazaka koje sam imala u to vrime.... sad mi je vec bilo teze otici doma i njih ostaviti.... da ih bar sve mogu povesti sa sobom, razmisljala sam...mojoj seki se jaaaako svidio decko s kojim sam jednom bila....bila je odusevljena njime.... eh, šteta što ja nisam bila tako oduševljena.....

...meni se tih zadnjih mjesec dana svidio neko drugi....jedan preslatki dečko....al....imao je curu....zabranjeno područje...

...nekoliko dana prije nego sam otišla doma posvađala sam se sa slavoncem...nazvao me je na mobitel....i malo smo se porječkali....te mi je poklopio slušalicu.... ja sam tad bila na faksu, upisivala ocjenu....a on je otišao ravno u moju sobu i tamo umjesto mene našao moju sestru....pošto smo ona i ja jako slične, doživio je priličan šok....
uglavnom...ispalo je da je on mislio da sam ja njemu poklopila slušalicu....a ja da je on meni....a u biti je jedno od nas zabunom očito poklopilo....a blento...

i zadnji dan prije odlaska....priredili su mi još jednu oproštajnu kavu u vipa.... sa svima sam se izljubila, izgrlila...i već jedva čekala deveti mjesec da ih vidim...

...po mene je došao tata, jer sam se morala skroz iseliti iz doma, pa sam imala masu stvari....došla su i braća pa sam ih vodila u zoološki....bili su oduševljeni....slonovi, medvjedi...majmuni.... ma, baš su se veselili...

..i eto, došla sam doma...
...u svoj rodni grad...među ljude koje znam od malena...

..."najboljem prijatelju" se bližio rođendan...i ja sam mu odlučila pismo napisati...
uf, koje je to pismo bilo....dvanaest velikih stranica....al bilo mi je to potrebno.... morala sam mu sve objasniti...jer je on toliko stvari krivo shvatio....toliko krivih filmova vrtio po glavi....
i poslala sam to pismo....trebalo je hrabrosti...al poslala sam...

...nakon toga otišla sam u starigrad...malo se odmoriti....
super mi je bilo...u tih par dana skoro 24 sata dnevno sam bilqa na plaži... uživala... čak dobila i malo boje....
dobila sam i njegovu poruku...odgovor na pismo....rekao je da on više nije isti...i da ne želi dozivati prošlost...
bilo je teško....al...ja sam sa svoje duše makla teret....ja sam mu sve objasnila...ako on ne može oprostiti....to je na njegovoj duši...

...more liječi sve rane...ima istine u tome...

no..hajmo mi na kolovoz...

Lipanj…hmmm…počeo je s tulumom u samoboru…bili smo i ja i najbolji prijatelj...prvi put negdje skupa a da nismo stalno jedno kraj drugog... svi su skuzili da nesto nije u redu...mene je tjesio prijatelj...a s njim je pricala frendica...bar sam je tad zvala frendicom... bilo mi je uzasno... bez njega u mom životu ništa nije imalo smisla...
Srećom, kraj večeri je bio puno bolji...otišli smo u luxor i super sam se zabavila...isplesala, iskakala....

Tokom večeri prišla mi je jedna cura i pitala me jesam li ja isollea...hehe....bila je to moja draga mjau....
I tako...večer je završila.... slijedeći dani bili su sve gori i gori.... i još su i ispiti počeli a ja nisam mogla ništa učiti....ništa....

...naravno...tugu sam utapala u slavoncu...par dana poslije tuluma sam opet bila s njim... s njim bi zaboravljala na probleme....ležala bi na njegovom krevetu...škakljala ga...gledala tv....i svi problemi su bili daleko....

Jedan dan sam se dopisivala s "najboljim prijateljem"...i tad mi je rekao da mi nikad neće oprostiti.....slomila sam se....kad sam dobila poruku šetala sam se maksimirom, našim maksimirom....plakala sam.... čim sam dosla k sebi nazvala sam mamu i rekla joj da želim doći doma na tjedan dana.....to ŽELIM više je bilo kao MORAM.....jer bih umrla od tuge da sam još jedan dan ostala u gradu u kojem me sve na njega podsjeća...

...i vratila sam se doma....trebala učiti za ispite....al doma pogotovo nisam knjigu takla....al nema veze...odmorila sam se...nisam na njega mislila (bar ne prečesto)...
par dana prije nego što sam se vratila nazvali su me frendovi...i toliko su me razveselili....rekao mi je prijatelj da sam ja tako dobra da se on ne bi mogao naljutiti na mene nikad...ni da mu nekog ubijem...a njegova cura je dodala da po cijele dane samo o meni priča... papalina ovo, papalina ono (ne pitajte otkud nadimak, hehe)....

toliko sam bila sretna nakon njihovog poziva koliko su me nahvalili da sam doslovno lebdila po kući...
...sad sam jedva čekala da se vratim u zagreb....falili su mi....a i ispiti su čekali....svijet nije stao zbog mog slomljenog srca...
i eto...srpanj je došao...donio svašta....ljeto nam se vratilo....tra la la....al o tom u drugom postu....