snijeg je pao...iznenada...
prekrio ulice, trgove, stabla...
donio neke nove stvari...

tako bi nekako počinjala moja zadaćnica da sam sad u svom rodnom gradu i da idem u srednju školu...ali ja nisam u svom rodnom gradu (šmrc šmrc) a niti više idem u srednju školu (neću reći šmrc šmrc mada mi često nedostaje ta moja ekipa, te srednjoškolske ljubavi, tulumarenja.....razredne interne spike)...
ali jedna stvar je točna...pao je snijeg...ode u zagrebu...pošto ne slušam vremensku prognozu prilično me je iznenadio....al dobro....bilo je pomalo romantično jučer se vraćati doma....ponoć...snijeg...sve bijelo....ulične svjetiljke bacaju sjene na moje lice....hmmm....da....bilo bi romantično da je netko bio uz mene, da me je netko zagrlio.....čvrsto čvrsto.....ali nije, sama sam se vraćala...
al neka....nije uopće u tome bit...

ne znam ustvari ni u čemu je bit....nemam neku inspiraciju....to jest, toliko bi toga tila napisati, izbaciti iz sebe, da ne znam di početi.... a i ovo je postala nekakva farsa....previše ljudi zna za ovo.... ne sramim se svojih misli, ne sramim se svojih osjećaja..... ali da ljudi kojima sam okružena mogu znati o čem ja razmišljam i što ja osjećam...ne znam, ne želim to.... ovo je moje malo carstvo....

ma....opet pričam gluposti....

čitaju me ko otovrenu knjigu neki ljudi....a to ne želim....ako želim da misle da sam sretna, ne želim da u mojim očima, neizgovorenim riječima i smiješku pročitaju da i nisam tako sretna.... i da me muči puuuno više toga nego što priznajem.....jesi me čuo, prijatelju??

no...opet prelazim s teme na temu...

ljudi, uživajte u snijegu....voli vas vaša leptirica...

ako se ti smiješ..smijat ću se i ja..
ako ti plačeš..plakat ću i ja..

dok si ti tužan ja se ne mogu zabavljati
ja se ne mogu smijati

stalo mi je do tebe

nitko ne shvaća

kako da budem sretna i nasmijana kad si ti tužan?

ne...to nisam ja...

oni možda jednom i shvate...

možda..

jednom..

...i miss you...jedva te čekam vidjeti...

evo jedna draga cura me na icq-u zamolila da napisem novi post...jer da joj se bas cita...pa evo...slijedi...

ja sam danas cijeli dan u oblacima...ma i iznad oblaka...sve kockice polako sjedaju na svoje mjesto...polako ali sigurno...

sjećate se dečka iz davnih postova...onog najboljeg prijatelja...moje srodne duše...moje ljubavi života...e, pa dogodile su se dvije stvari...

prva stvar je: opet s njim razgovaram....istina, samo smo kolege s faksa....ali nisam ni tražila ništa više....tražila sam samo da ga mogu pogledati u oči a da u njima ne vidim prezir i mržnju.... eto, dobila sam to..... bože, hvala....

druga stvar je: polako shvaćam da on i nije bio ta srodna duša...i da je moguće da se ja opet zaljubim....nisam pola godine bila zaljubljena....al sad sam na dobrom putu da izgubim glavu (mada neki bliski ljudi kažu da sam je već izgubila)

neki pričaju da usporim, neki da im sve to smrdi, neki da je on još jedan tupoglavi ljepotan, neki da ću se sigurno opeći.......ma, svašta pričaju....ja ne slušam...

AKO SAM JA SRETNA ZAR JE TO IŠTA VAŽNO??

ako se i opečem, neka, bar ću imati dva najsretnija tjedna u proteklih pola godine.......kad je iskreni osmijeh zasjao na mom licu i obrisao suze koje je prije pola godine nacrtao na mom licu "najbolji prijatelj".....

toliko....pusa....

..čine život lijepim a ne one velike..ko što mnogi misle..

zato ću ja danas staviti smiješak na lice..

i biti sretna jer:

...je lijepi sunčani dan...
...mi je mario rekao da me voli do sto milijuna neba a nazad ako užica za taxi...
...jer sam razveselila sestru...
...jer sam stavila muziku na blog...
...jer nisam više s njim u svađi...
...jer imam nove naušnice...
...jer mi je brat rekao da želi da brzo dođem doma...
...sam kupila zadnju buhtlu od sira u pekari...
...jer sam pomogla frendici s rođendanskim poklonom...
...jer mi je prijatelj pjevao...
...jer danas radim samo do četiri...
...jer mi je jedna draga osoba rekla da imam ono nešto...da zračim...
...jer sam se naspavala...

a najviše sam sretna JER MI SE ON JAVIO...

napravite si i vi svoj popis...i BUDITE SRETNI....danas....za mene...

..zadnji dani prolaze mi u nekom sporom ritmu..
bar ja imam takav dojam..
a u biti se događalo toliko toga..

subotnji izlazak...eh...dosta mi je votke za cili život...ili barem do slijedećeg izlaska :) ne sjećam se svega baš... puno sam pričala... jako puno... pazio me bivši dečko... skoro cijelu večer... dok se nisam u krevet bacila... eh, eto što su ti dečki... paze te i nakon što im upropastiš izlazak... ali i malo zapapriš život... i onda nek mi netko kaže nešto protiv njih...

nedjelja...blog kava...došla pospana i mamurna...al mi je ipak drago što sam došla...vidila neke ljude koje nisam dugo...a i neke nove upoznala...prijatelja nikad dosta...

ponedjeljak...hmmm...trebao je biti obični dosadni ponedjeljak...a na kraju je bio sve samo ne to...al to je jedna od onih stvari o kojima se šuti...

.....danas ide šesti dan.....mislim da bi se trebala pomiriti s činjenicom da je TO to....nisam još skoro nikom rekla.....zato što će mi svi reći "Told you so"....a to je ono što najviše mrzim.....viditi kako se naslađuju jer su mi prošli tjedan solili pamet, a ja ih nisam tila slušati....naravno, svi su pametni kad se radi o nekom drugom....zar ne?

sve se poremetilo....ništa više nije normalno....nisam ni ja više normalna....

smijem se kad sam tužna
plačem kad sam sretna

kamo ide ovaj svijet?

...dragi bože...
znam da ti se nemam pravo javljati, jer te se već duže vrijeme nisam niti sjetila...oprosti zbog toga...bila sam zauzeta nekim drugim stvarima...znam, to me ne opravdava...i žao mi je...bježala sam u neki drugi svijet, u svijet pun poroka...i sad kad mi trebaš okrećem se opet tebi...
licemjerno...
znam...
licemjerno je i ono što tražim od tebe...jer toliko je ljudi sa pravim problemima...a ja tebe suznih očiju molim za ono što će samo meni donijeti nekakve koristi...
nemoj ga potjerati od mene...nemoj sad kad sam napokon pomislila da sam imala pravo što sam se držala svojih uvjerenja...nemoj me učiti pameti preko njega...molim te...
pokušat ću biti bolja...pokušat će se malo smiriti...
neću ti ništa obećati jer ne znam jesam li dovoljno jaka da održim to obećanje, ali barem ću pokušati...nadam se da mi nećeš sad okrenuti leđa...nadam se da ćeš mi vjerovati i da ćeš mi dati još jednu šansu...
dragi bože...nemoj ga potjerati...
bit ću bolja...
neću više raditi gluposti...neću i njega rastužiti...
budi uz mene...
pozdrav...tvoja leptirica...

..koga da zagrlim čvrsto, najčvršće..
..koga da ljubim nježno, nježnije..
..koga da volim jako, najjače..
koga..kad nikog ne mogu zadržati uz sebe? :(


UPDATE:
....hmmm....možda ipak postoji netko :)

u samo pola sekunde moj svijet se srušio...a moje se srce slomilo na tisuće komadića...

još jednom kažem: "Nisam ja te sriće...."

ko visoko leti...nisko pada...

možda se jednom i opametim...

možda više ne budem naivna budala...

možda...a možda i ne....

..u zadnje vrijeme dosta razmišljam o tome zašto me uglavnom ne doživljavaju kao curu za vezu..u čemu je problem..zar to nešto zrači iz mene..to nešto što šalje signale da ja nisam osoba za vezu, da sam ja cura samo za jednu noć..

upoznala sam nekog u subotu..i jako mi se svidio..tip osobe s kojom bi mogla biti..u biti izgleda kao moj mister perfect..a i kao osoba mi je nenormalno drag i simpatičan..i sad me strah..javio mi se dan posli, istina..al opet, što ako u meni vidi samo curu za jednu noć..kao što to ostali vide..

..ne želim se ništa nadati, jer kad se nadam uvijek propadne..jedan dobar prijatelj mi je rekao da ništa ne očekujem već da se samo prepustim, jer ako ništa ne očekujem-ne mogu se razočarati..

..i tako..hoću li njemu isto biti samo cura za jednu noć il ne..vidjet ćemo..

nadam se da ne :)

zašto ljudi smatraju da moraju imati mišljenje o tuđem životu?
zašto svi žele razmišljati umjesto tebe? odlučivati umjesto tebe? zar to nije moj život?

neka voda nosi sve....


UPDATE: nek mi se javi 10000. posjetioc...dobije nagradu ;)

moj razum kaže:
"Spremna si za novi početak..."

al srce tiho šapće:
"Ne..."