subota, 27.08.2005.

...jedan od onih dana...

...danas je opet jedan od onih dana...kada ne shvaćam svijet...kada svijet ne shvaća mene...
ne razumijem, neke stvari zbilja ne razumijem, nikad ih neću razumjeti...
svi me slušaju...ali se ja osjećam kao da me ne čuju...
poželim vrištati iz sveg glasa...poželim viknuti "Začepi"...poželim dobro protresti neke ljude...
...svi ste sigurno barem jednom doživjeli da vas je razočarao netko u kog ste vjerovali...neko ko vam je bio drag...prijatelj...
u mom životu sve je više takvih ljudi....možda očekujem previše...možda je problem u meni...ali to nije ni važno....dosta mi je da riješavam svačije probleme...a da me nitko ne pita "di si, kako si".... ljudi su sebični.... često zatvaraju oči... pred tuđim problemima... izvlače se na nedostatak vremena.... izvlače se na previše svojih problema....
ja ne mogu biti takva... želim pomoći uvijek....i toliko sam puta nastradala zbog toga, al nikako se opametiti...
nekako, kad se trudiš biti dobar....ljudi to počnu iskorištavati...zar ne...
ljude koji nešto u mom životu vride mogu izbrojati na prste...pa di ostalima srca nestala? zar u ovom svijetu svi gledaju samo sebe?
ja ne kažem da sam ja išta bolja... ne kažem to... možda sam čak gora od svih tih ljudi koji mi zadnjih dana dižu tlak u granicama nenormalnog.... možda...
ma...neću više...danas je samo jedan od onih dana...
sutra ce biti bolje...hoce...

19:02* komentar* print* #* (26)

<< Arhiva >>