Francesca

srijeda, 05.01.2005.

Što volim...

Volim ovako rano, prije svih doći u ured i u miru prvo malo problogati :) a onda se psihički pripremiti za novi radni dan. Ovaj posao me sve više iscrpljuje. Mislim da su me ipak godine počele stiskati. Možda je zaista vrijeme da odem na porodiljni kao što su mi svi moji prijatelji i zaželjeli u ovoj godini :) . Ma uglavnom nije kriv posao nego sam ja kriva jer uvijek sve moram ja i ako ja ne napravim onda nije dobro. Isuse kakva bi ja bitch šefica bila. I bolje da sam samo šljaker. Hehehehhe...

Volim se ujutro probuditi i vidjeti da imam još onih čarobnih 5 minuta. I onda se uvučem pod poplun i pokrijem po glavi i još malo odplovim u snove.

Volim kad mi moje čupavo zlato legne na trbuh i kad prede jer je čula da sam se probudila.

Volim svoje lijepe šarene šalice pune mirisnog čaja sa medom.

Volim kad mi Norah prošapće: come away with me...

Volim svoje stare cipelice koje izgledaju kao prave balerinke sa svim onim žnoricama.

Volim kad me jedan moj prijatelj nazove i kaže da je 5 minuta od moje firme i da li imam vremena za jednu kavu.

Volim i nju, makar me ponekad gnjavi. Ali nakon onog hladnog perioda ponovno smo si vrlo dobre. Ona ima samo mene i ja imam samo nju. Sve ostalo su fraze prijateljstva.

Volim more. To sam možda trebala napisati na prvo mjesto. Kažu da krv nije voda. Pa ja mogu reći da i nije. Nisam se rodila na moru, nisam nikada čak ni živjela na moru. Ali onaj osjećaj kada dođem već do Splita. Pa onaj divan osjećaj kada mu se sasvim približim putujući još prema jugu. Ona cesta uz samo more. Miris borova i cvrčanje cvrčaka. Mali kristalni valovi koji se valjuškaju po žalu. Miris. Pa najljepša plaža na svijetu. Mala, između stijena, natkrivena tamarisima. Samo moja. Samo moj miris. I prvo kupanje u godini. Osjećaj strujanja vode na licu kad zaronim prvi puta. Najrađe ne bih nikada izronila. Ne čuje se buka djece ni brodica. Samo mir i taj blaženi miris koji me cijelu prožme. Najviše volim doći u Zagreb sa kosom neispranom od mora. Onda me taj miris prožima još nekoliko dana. Onda živim još nekoliko dana.
- 07:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>