Francesca

Bila je neki dan emisija na TV o željama.
Zaključak je da mi ljudi ustvari ne znamo željeti. Krivo si vizualiziramo želje.
Mi si vizualiziramo probleme koje imamo a ne želje.
Npr. želim imati više novaca i uvijek mi se na spomen love u glavi stvori slika neplaćenih računa i rata kredita. Ustvari bih si trebala u glavi stvoriti sliku neke lude plaže (ne baš u indoneziji naravno) i neke lude jahte ili jednostavno hrpeeeeeeeee cashaaaaaaaa...
Baš ludo. Imat ću to na umu drugi put kad ću željeti.
Ustvari sam se zeznula. Trebala sam si to poželjeti sinoć kad za zaželjela želju za novu godinu.
A što si jesam zaželjela? Uvijek si zaželim samo da budem sretna.
To mi onda uključi sve ostale želje:
- ako budem imala love - bit ću sretna
- ako budem zdrava - bit ću sretna
- ako bude sve ok na poslu - bit ću sretna
- ako bude sve u redu u ljubavi - bit ću sretna.

Tako sam i svim svojim prijateljima i dragim ljudima isto zaželjela samo da budu sretni. Iskreno i od srca.
I baš sam si dala truda istipkati svakome osobno od njih posebnu poruku i onda me malo naljutilo kad sam od nekih dobila one glupe generičke poruke.
A što ćeš - trud se danas tako malo cijeni.

Redoslijed ljudi je kao bio nasumičan ali kad malo iskrenije promislim i nije.
Uostalom tko ga zna osim mene.
No dobro, imala sam malu grižnju savjest što nisam odmah iza ponoći nazvala mamu i tatu ali izvukla sam se na prebukirane telefonske linije.

A sam provod za novu godinu je bio ludnica. Ali prava ludnica. Vratio me u period ranog puberteta.
Dogovor je bio sa mojim šogijem i njegovom curom da će doći do nas.
Mi smo podrazumjevali da neće doći prije 23 h ali oni očito jesu.
I kako smo se mi zadržali kod mojih na večeri malo dulje nego smo planirali (ponjelo nas pucanje petardama) oni su se naljutili i sva sam se poveselila da neće ni doći.
Ipak u 23,30 h eto njih. Gladni. Ja nemam niš za jesti osim kolača i toast sendviča. Pa su jeli toast sendviče.
I stigla ponoć. S mog prozora nismo mogli vidjeti vatromet pa smo išli na tavan i od tamo gledali vatromet, i onda smo i tam otvorili šampanjac u hollywoodskom stilu. Jedino nam je interijem malo bauštelski na slikama. He hehehehe...
Onda je se desio mali fight između mene i dragog jer sam ga zalila šampanjcem pa sam ga pustila malo da obigrava oko mene.

E onda - šport i glazba!
Prvo smo igrali Kolo sreće. Bljak!
Onda smo prešli na pantomimu - tema: filmovi. I to je potrajalo do 6 ujutro.
Ženske su pobijedile muške - naravno. Kako bi drugačije i bilo.
I eto - nova godina došla kao i uvijek.
U ponedjeljak već radim i nemam nikakav praznični filing u glavi. Bljak.

U NOVOJ GODINI VAM SVIMA ŽELIM DA BUDETE SRETNI!