|
Posljednjeg dana svibnja uputili smo se prema istoku naše domovine sudjelovati u ređenju našega duhovnog asistenta fra Vladimira.
Kao i obično i ovoga su nam puta neka mjesta bila usput pa smo ih odlučili počastiti našim posjetom  . Tako smo se u svježe jutro našli u Iloku gdje smo se pomolili na grobu sv. Ivana Kapistranskog (iako njegovih relikvija tamo nema još od 16. st. jer su nestale), doručkovali u ambijentu stare utvrde, uživali u pogledu na Dunav te ušli u dvorište zaključanih Iločkih podruma. Cesta nas je dalje odvela preko Dunava - do Novog Sada. Prošetali smo centrom kojim dominira katolička crkva Imena Marijina, koju okružuje autro-ugarska arhitektura. A a-u utjecaj se vidi i u obližnjem gradiću Petrovaradinu i njegovoj velebnoj utvrdi u kojoj je boravila kršćanska vojska zbog Turaka. Turke su i dočekali i to u nezavidnom omjeru snaga, ali im je Marija čudesno osigurala pobjedu. Stoga je u blizini grada, u Tekijama izgrađeno svetište u kojem se nalazi njen čudotvorni lik. Zanimljivo je da su uz crkve u Petrovaradinu i Tekijama boravili franjevci konventualci. Mi smo se iz ovih povijesno važnih predjela uputili prema trenutno važnim Vinkovcima, točnije Slakovcima i našem franjevcu konventualcu. Nakon dezinfekcije (zbog poplava) na granici, zastali smo još u Marijinu svetištu u Ilači te kirurški precizno stigli u Slakovce pred crkvu sv. Ane (Marijine majke).
Uskoro je počelo euharistijsko slavlje u kojem je fra Vlado primio red prezbiterata iz ruku đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića. Na kraju je udijelio svima svoj mladomisnički blagoslov. Nakon mise, na koju je došlo još nekoliko predstavnika našeg bratstva, otišli smo u obližnji dom na večeru. Već pomalo umorni  , uputili smo se nekadašnjim članovima Frame, bračnom paru Markić, koji nas uvijek rado ugoste u svojem domu. Znaju oni da smo im mi zahvalni, ali zaslužuju da im i ovako još jednom zahvalimo  .
U nedjeljno smo jutro nakon doručka u crkvi sv. Ante slavili misu te opet krenuli u Slakovce na ručak. Ta smo se dva dana stvarno uvjerili zašto se kaže da se Slavonci prepoznaju tako što im se obrazi vide s leđa  . Ovoga smo puta bili u kući mladomisnikove bake u zajedništvu s ostalom fra Vladinom (prirodnom i redovničkom) obitelji. Prema Zagrebu smo krenuli u većem broju (ne samo kila nego i ljudi), tako da nam bilo tjesnije pa smo opet morali nalaziti postaje (jadni mi  ). Ovoga je puta to bila đakovačka ergela lipicanaca koju smo prvo tražili na krivom mjestu, ali smo se zato više obradovali kada smo ju našli i uz pratnju vrlo ljubaznog djelatnika obišli konjove  dok nas sestrica kiša nije požurila. Imala je za to razloga jer nas je ostatak bratstva na Svetom Duhu željno iščekivao - točnije, kolače.
Ovo je, mogu slobodno napisati, hodočašće obilježila Marija kojoj preporučamo u zagovor našeg mladomisnika.
|
