Frama Zagreb-Sveti Duh

U srijedu 07. svibnja zasje(da)la je redovna skupština našeg bratstva. Okupili smo se kako bismo razgovarali o onomu što je iza nas i onomu što dolazi.
Skupština je započela molitvom i nastavila se obraćanjem predsjednika koji nas je podsjetio na važnost samih obećanja, na to da smo i pred Bogom i pred ljudima obećali nasljedovati Krista stopama sv. Franje kroz godinu dana, živeći u bratstvu i crpeći snagu iz euharistije.
Uslijedili su izvještaji vijećnika. Prisjetili smo se svega što smo kroz šest mjeseci od obećanja kao bratstvo radili. Članovi vijeća su ostalim punopravnim članovima (obećanicima), duhovnom asistentu i predstavniku OFS-a u našem vijeću dali opis svoje službe i onoga što rade.
Pošto je skupština saslušala izvještaje krenuli smo na najosjetljiviju i najopsežniju točku - sudjelovanje članova u životu bratstva. Dugo smo pričali i raspravljali i svi smo se složili kako ne dajemo maksimum koji trebamo kao obećanici i da se trebamo više potruditi i bolje organizirati.
Razgovarali smo i o budućim akcijama bratstva, budućim hodočašćima i projektima.
Skupštinu smo završili molitvom, a zaokružili ju/nas tako što smo se, naravno, malo počastili.
Gospodin vama i nama dao mir i sreću junačku da idemo dalje jači i složniji.

Još jednom su mlada srca naše Župe krenula na Susret hrvatske katoličke mladeži ispunjena vjerom, nadom, ljubavlju, radošću… slobodom nadasve. Ove godine se 27. i 28. travnja održao deveti SHKM i to na samom jugu Hrvatske, u Dubrovniku.
Hodočašće smo započeli svetom misom u 21:30, nakon koje smo utrpali naše torbice, torbe i kofere, poznate slatke napitke, i druge prehrambene i napojne namirnice (napojnice ) u prtljažnik našega visokoturističkog autobusa poznatog autoprijevoznika (koji nam nije platio reklamu, pa ga ne ćemo reklamirati ). Tako je započela naša dugaaa, vesela i (ne)prospavana noć. Pjevalo se u busu i na odmorištima koja su vrvjela mladima, koji su u 600-tinjak autobusa krenuli iz svih dijelova Hrvatske, BiH i dijaspore. A u zoru… stigli smo, na sveopću radost, na prelijepe obale bosanskohercegovačkoga mora . Po izlasku iz BiH dočekala nas je kolona iza koje smo tragali za našim animatoricama (domaćinicama). U jutarnjim satima stigli smo u kišom okupani Dubrovnik. Naravno, kišom nije ostao okupan samo Dubrovnik, nego i svih 35 000 mladih hodočasnika – cijeloga dana smo se pored mora kupali na kiši, sve do misnog slavlja kada se pokazalo sunce . Poslije kiše, dolazi sunce, poslije križa dolazi Uskrs.
Po dolasku u grad zajedno smo posjetili crkvu sv. Vlaha, a onda kud koji mili moji. Kiša je padala pa prestala – pa se i mi osušili – pa smo ponovno nastavili obilazak – pa nas je ponovno okupala – pa smo odustali od sušenja i ogrnuti raznobojnim kišobranima i kabanicama (što nije puno pomoglo) nastavili obilaziti sve do početka procesije (odnosno mise). Mjesni biskup Mate Uzinić je u svojoj propovijedi, koju je sastavio uz pomoć ankete provedene među mladima (prema kojoj je 91 % mladih došlo u Dubrovnik kako bi zajedno s mladima slavili Boga), istaknuo četiri važne dimenzije slobode na koju nas Krist poziva: odnos prema Bogu, odnos prema bližnjemu, odnos prema samima sebi i odnos prema stvorenomu. Ljubav prema Bogu je temelj iz kojeg proizlazi i odnos prema bližnjima, rekao je biskup Mate mladima, te podsjetio i na Kristov odnos prema onima koji su ga razapeli. Isus nikoga ne prisiljava na vjeru, on se nudi. Za kvalitetan odnos prema bližnjima potrebno je cijeniti same sebe, svoje dostojanstvo, razvijati se, biti bolji, upozorio je biskup te potaknuo na međusobno povjerenje i povezivanje među mladim katolicima. Kazao je kako si mladi katolik ne smije dopustiti da ne bude aktivno uključen u život župne zajednice ili nekog pokreta ili udruge koje djeluju unutar župnih zajednica, ali isto tako da preuzmemo odgovornost za društvo u kojem živimo, a ne da mislimo da će sve drugi uraditi. Na kraju misnog slavlja pročitana je poruka sudionika SHKM upućena papi Franji, koji je i sam uputio mladim Hrvatima poruku preko svog državnog tajnika. Osim toga, predsjednik HBK mons. Puljić je na radost svih okupljenih, objavio da će idući SHKM biti održan na istoku Hrvatske u gradu heroju Vukovaru.
Nakon misnog slavlja uputili smo se prema Cavtatu gdje smo bili smješteni. Imali smo čast biti smješteni u sportskoj dvorani, a neki su nažalost morali ići u apartmane . Svakako bila je to još jedna (ne)prospavana noć. Naravno, prije sna smo išli na zabavu koju su nam domaćini priredili u kulturnom domu (odavno se nismo bolje i više naplesali ). Idućeg dana – buđenje, a potom euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup hvarsko-bračko-viški Slobodan Štambuk, na rivi okupanoj bratom Suncem. Uputio je snažnu i glasnu poruku mladima da im Krist bude number one u životu, da žive sakramentalnim životom, i da čuvaju istinske vrijednosti – i da je dobro da poznaju strane jezike, ali da im hrvatski bude number one u govoru . Na kraju mise zadnju je riječ imao naš d.as.: „Idite u miru aleluja, aleluja. Dobar tek.“ Nekolicina nas se prije ručka uputila u obilazak Cavtata (crkvi i starog groblja na kojemu se nalazi Meštrovićev mauzolej Račić). Za vrijeme ručka „b/k-rali“ smo naranče, a potom krenuli prema idućem odredištu Stonu ups! Šibeniku.
Zbog ograničenog vremena u busu smo ukratko čuli o povijesti Cavtata i o znamenitostima Stona koje smo vidjeli iz autobusa. Prije dolaska u Šibenik, gdje smo posjetili katedralu i samostan i svetište sv. Nikole Tavilića u kojem borave „svetoduški fratri na službi u Šibeniku“, odigrali smo u autobusu nagradnu igru sastavljenu od četiri ekipe. Možemo samo reći – bilo je borbeno – a pobjednička ekipa Hilton dobila je suvenire iz Dubrovnika, a ostali čokolade. Bilo je još mnogo zanimljivih detalja, koji ne stanu u ovo „kratko“ izvješće. Nadamo se da će vam slike kazati više nego tisuću riječi. Ako si bio/la sudionik/ica ovog susreta vjerujem da nosiš lijepe uspomene, a ako nisi počni se pripremati za Vukovar (a i ostale susrete koji slijede). Do tada i zauvijek, budi slobodan i aktivan kršćanin!