Frama Zagreb-Sveti Duh

Ove je riječi iz Evanđelja po Mateju izabrao naš dosadašnji duhovni asistent fra Josip Petonjić za geslo svoje mlade mise, koju je slavio jučer u Novigradu Podravskom. Kao pravi d.as. zaposlio je članove naše i koprivničke Frame, a mi smo se rado odazvali. Evo kako je to bivalo.
Rano jutro (ne baš pola 6), subota, okupljanje na Svetom Duhu, kombi kreće put Podravine, ostatak ekipe čeka drugo prijevozno sredstvo (tko čeka, dočeka - pa i za 3 sata ). Dok je drugi dio ljudstva stigao u Novigrad, prvi je već bio dovršio lijepljenje tepiha u školskoj dvorani, gdje će biti nedjeljni ručak. Istovarivanje stolova i klupa. Ručak kod Josipove obitelji. Cure se smještaju u novi starački dom u kojem ćemo prespavati, dečki pretaču vino iz karnistera u boce (i na pod ). Dečki dolaze u dom. Rasprava - nema kreveta za sve. Misa - pjevamo. Večera. Ringišpil u centru sela (ili grada?). Spavanac - mo'š si mislit' . Alias se čuje kroz zidove - nema spavanja unatoč brojnim pssssst i kuckanjima po zidu .
Ujutro doručak, pravac - župni dvor gdje nas već čeka Frama Koprivnica. U iščekivanju roditeljskog blagoslova i procesije prema crkvi pozdravlja nas plejada bivših duhovnih asistenata, a vjerojatno i budućih . Blagoslov. Procesija - pjevamo . Mlada misa u prepunoj župnoj crkvi Rastanka svetih apostola. Kako je rečeno, nije to tužan rastanak, nego poslanje - baš kao i fra Josipovo.
Ručak u školskoj dvorani, skoro 700 ljudi - poslužujemo. Stignemo se i odmoriti, poslikati, nasmijati, popričati . Nadamo se da nitko nije ostao gladan ni žedan - mi nismo . Fra Josipu smo s OFS-om predali poklon, ne prvi koji smo namjeravali (naime, skok s padobranom - da nema u svom poslanju poteškoća s odvažnošću ), nego prijenosno liturgijsko posuđe, a on nama udijelio uspomene i mladomisnički blagoslov. Ispraćaj gostiju i Frame Koprivnica. Večer - polazak, kombi prema Zagrebu, drugi dio ekipe prema Koprivnici. Ne bi bilo u redu, pošto su kasnije krenuli, da se vrate u isto vrijeme .
Lijepa dva dana, bila su svojevrsni rastanak i međusobna zahvala nas i našeg d.as-a koji je dobio premještaj u Vinkovce . I ovim mu putem zahvaljujemo na svemu što nam je pružio u protekle dvije godine, prvo kao bogoslov, a zatim i kao d.as. Joža - fala i nemoj kaj zameriti - mi nismo .

U jučerašnje lijepo nedjeljno jutro skupilo se naše svetoduško bratstvo da pohodi naše mudre susjede, pune životnog iskustva. Oko 11:15 zaputili smo se u laganu šetnju do Doma za starije i nemoćne sv. Maksimilijan Kolbe ispod brežuljka na kojem je župna crkva. Uz manje tehničko-organizacijske probleme uspjeli smo u zadnji čas nabaviti lubenicu, koja će uz banane i kekse biti dobar desert. Misno slavlje je predvodio, dobro nam poznati i dragi, fra Augustin. Nakon euharistije smo se malo išćakulali sa simpatičnim štićenicima, a dobili smo i neke važne modne savjete vezane za frizuru. Također, teta Ljuba je proslavila rođendan uz pjesmu „Lijepo ime Ljuba“ koju smo svi pjevali . Nakon te male feštice zaposlenica doma nas je provela kroz prostorije koji je zanimljivo u prvotnom planu trebao biti studentski . Ipak, prenamjena u starački se pokazala kao pun pogodak, što smo mogli osobno doživjeti . U duhu pjesme, možemo svim štićenicima i zaposlenicima doma poželjeti da ih Bog poživi još mnogo ljeta, ali da ne žive sami već u zajedništvu i bratstvu s njim i ljudima.
Ovim smo posjetom za ovu sezonu dovršili posjete trolistu domova za starije u našoj župi, a to je bila i jedna posljednjih aktivnosti prije ljetnog dizanja sve četiri u zrak .