Frama Zagreb-Sveti Duh

U četvrtak je u katedrali održano klanjanje za studente i mlade, na kojem smo i mi naravno sudjelovali. Tome je bilo tako, ne samo zato što smo mladi, nego i zato što je klanjanje animirala Frama. Nakon jednoipolsatnog klanjanja pred Bogom, okrijepili smo se i toplim čajem na kaptolskom trgu.
Već nas sljedeću nedjelju očekuje sljedeći susret u katedrali. Ovoga puta povodom Misija u gradovima koje će se na poticaj Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije održati u 12 europskih gradova tijekom korizme. Tako će se naš nadbiskup s nama susretati svake korizmene nedjelje u 18 sati. Prve korizmene nedjelje (26.2.) misu će animirati članovi Frame i mladi Zagorskog arhiđakonata. Više o Misijama pogledajte na stranicama Pastorala mladih.

Aha, proslavili smo Dan života, na nama svojstven, framaški način . Naime, 5.2. održana je tribina na kojoj smo mi samo sjedili, a pričali su naši gosti : dr. Ivan Čelić, tajnik Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva i donedavni član Nacionalnog povjerenstva za medicinsku oplodnju pri Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, i predstavnice udruge „Betlehem“ koja pomaže trudnicama da se ne odluče za abortus, a organiziraju i kuće gdje kroz neko vrijeme mogu živjeti.
Dr. Čelić je govorio o promjeni politike prema umjetnoj oplodnji za koju se zalaže nova Vlada. Istaknuo je kako su sadašnji članovi Nacionalnog povjerenstva imenovani po ideološkom ključu, a on i ostali dotadašnji članovi, primili su obavijest o otkazu preko maila! Napomenuo je kako se u Hrvatskoj pomoću umjetne oplodnje, može roditi najviše 2000 djece. S druge pak strane u Hrvatskoj se godišnje napravi više od 9000 pobačaja (za koje se zna). Tako da zakon koji bi s jedne strane dopuštao pobačaj, a s druge strane umjetnu oplodnju (kojom će nastajati „višak“ embrija (novih ljudi) koji će biti u zamrzivačima) nikako ne može biti proglašen pronatalitetnim .
Imali smo i priliku upoznati se s humanitarnim radom Udruge te način kako se i sami možemo uključiti u taj rad .
Iako su se doktor i predstavnice Udruge potrudili vrlo zanimljivo prezentirati najavljene teme, pitanja i nejasnoća je bilo . Bilo je 50-ak ljudi, tako da pitanja (a ni opširnih odgovora ) nije manjkalo.
Slavimo, dakle, Dan života! A, sjetimo li se života našega svetog Franje prethodnu rečenicu možemo oblikovati i ovako: cijelim svojim životom slavimo Gospodina!

Možete našu pustolovinu ocijeniti kao neuspješnu ili uspješnu - ovisi kojoj skupini ljudi pripadate.
Nedjelja (12.2.'12). Plan i ciljevi: doći na Sljeme, sudjelovati u svetoj misi, uživati u zimskim radostima, ugrijati se ručkom, opet zimske radosti, povratak kući.
Međutim, u prijepodnevnim satima, na okretištu ZET-a Mihaljevac, šestoro mladih ljudi proglašeno je ludima . Pogađate, riječ je o nama. To nam naravno nije bilo senzacionalno otkriće, ali se tim riječima poslužio djelatnik ZET-a kada smo ga, iščekujući bus za najviši vrh Medvednice, upoznali s našom namjerom osvajanja već spomenutog vrha. Te riječi i roditeljska upozorenja pokolebala su neke u našoj namjeri , a konačno ju je osujetio i nedolazak već spomenutog busa . Tako je naš prvi cilj, Sljeme, ostao nedodirljiv i od nas neosvojen. Ipak, ostale ciljeve nismo pristali neostvariti .
Plan smo prilagodili uvjetima „na stazi“ te smo ga počeli ostvarivati na drugima mjestima. Za početak smo osvojili obližnji zagrebački brijeg Ksaver, gdje smo bili na misi. Tamošnji fratri su se pokazali vrlo gostoljubivima te nas ugrijali: rakijom , kolačima , čajem , te najnovijim splitskim otkrićima - lopatama . Oni koji su ih se prihvatili, izbjegavajući grude onih koji su riječ nedjelja doslovno shvatili i uzvraćajući im, pomogli su razgrnuti bijeli snijeg koji nije prestajao padati . Zahvalili smo se već spomenutim fratrima te nastavili naš plan dosljedno ostvarivati. Uputili smo se na tram 15 za Dolje koji nas je poveo gore, prošli kroz tunel, šumu te po stazi uz potok Bliznec stigli do Stare pilane. Tamo smo se ugrijali toplim napitcima i ručkom . Nakon razgledavanja alata pilane koja se tamo prije nalazila, pomolili smo se u kapelici Gospe od Puta, a na putu prema zaleđenim slapovima koji su se nalazili u blizini, naišli smo na dio povijesti. Naime, stare kabine žičare koja je ljude prevozila do vrha Zagrebačke gore i po ovakvom vremenu, stajale su uz put i dozivale nas. Mi smo se sažalili , nismo mogli odoljeti pa smo se prisjetili starih dana i isprobali (možda po posljednji put) kako je to prije bivalo. Zatim smo osvojili i zaleđeni slap pa se pomalo umorni uputili kući. Već spomenuti tramvaj nas je s Dolja ovoga puta poveo dolje.
Tako je kraju došla snježna pustolovina obilježena s pola metra snijega i svime što uz to ide . Ako ste toga dana bili na Sljemenu onda ste u skupini koja ima pravo prosuditi da je naša pustolovina bila neuspješna, ali nas u to nećete uvjeriti !