|
MARŠ
„Putevima srca“
Hrvatska Krenuvši na Marš nisam znala u što se upuštam, no zahvaljujući toj odluci doživjela sam divno iskustvo i drago mi je što sam išla. U ponedjeljak smo došli u Koprivnicu te tamo prenoćili u školskoj dvorani. U utorak ujutro u 5 imali smo buđenje te krenuli na put prema Ludbregu, a konačno odredište našeg hoda bio je Čakovec. Svaki dan nam je bio približno isti. Ujutro buđenje u 5 ili 6, uz zvuk gitare i pjesme naših raspjevanih mladića. Jutarnja higijena kroz 45 minuta te nakon toga kratki doručak i kretanje prema odredištu namijenjenom za taj dan. Šetali smo u prosjeku do 12 sati uz jedan odmor gdje smo imali još jedan doručak, koji je bio otprilike oko 10 sati i kojeg su nam pripremili domaćini tog mjesta, i jutarnju molitvu u crkvici. U međuvremenu smo još koji put stali da si uzmemo vodu koju su nam fratri razvozili. Ukoliko netko nije više mogao hodati, mogli smo ići autom do odredišta. Kad bi stigli do odredišta imali bi vremena za ostaviti stvari te bi uslijedio ručak. Nakon ručka bio je odmor (netko je spavao, netko sjedio, pričao ). Poslije odmora je bio rad po grupama (kod mene je bilo 7 članova uključujući i našu animatoricu Tanju) te misa oko 19. Nakon mise je bila večera te večernja molitva i predavanje jednog od fratara. Između 22 i ponoći bio je spavanac, ovisno o završetku cijelog programa. Prenoćili smo u Ludbregu, Donjoj Dubravi, Goričanima, Murskom Središću i Štrigovi.
Italija 1.8. krenuli smo u Asiz te stigli ujutro oko 6 te se smjestili u dvoranu gdje smo bili sa Splitsko-dubrovačkim i Zadarsko-šibenskim područjem. Imali smo obilaske bazilike Sv, Franje, Sv. Klare, općenito razgledavanje Asiza... Jedan dan smo išli u Greccio gdje smo imali božićnu misu što je bilo neobično jer smo si čestitali Božić usred ljeta. Tamo je bilo mnoštvo različitih jaslica. Kao nešto jako bitno spomenuti ću dolazak pred Porcijukulu i zajednički ulazak (išlo se po četvero, jedni iza drugih) te primanje potpunog oprosta grijeha. Cijeli događaj, zajedništvo, pjevanje, plesanje pred bazilikom je bilo predivno. Na povratku smo posjetili La Vernu gdje je sveti Franjo dobio stigme i gdje se išao moliti u tišini. Mjesta gdje je sveti Franjo hodao i molio stvarno su lijepa i pogodna za razmišljanje o mnogim stvarima na koje se ne može obazirati kad si među mnoštvom ljudi. Sa Zagrebačkim područjem je bilo i Primorsko-istarsko, a u Italiji su nam se uz spomenuto St-du i Zd-ši pridružili i Bosanci kojima je ovo prvi Marš. Pridružilo nam se i Osječko područje, no s njima nismo bili dugo, nismo ni spavali u istoj dvorani, a niti jeli zajedno. Naša draga framašica Marija bila je s njima te smo ju nažalost vidjeli vrlo kratko.
Općeniti doživljaji Meni je bilo super i ako se nešto neizbježno ne dogodi, idem i iduće godine , a nadam se da tada neću ići sama, nego da će mi se pridružiti i ostali članovi Frame Sv. Duh. Budući da sam ovaj put bila jedina, na početku mi je bilo zbilja nezgodno jer nisam nikog znala, no kasnije sam upoznala tako divnih ljudi da sam i zaboravila to što nisam nikog znala . Dosta nas je imalo žuljeve, no bilo nam je lakše jer smo imali medicinsku pratnju naših divnih časnih sestara koje su nam pomagale u našim mukama. Imali smo našu pokretnu kuhinju koja se brinila za naše želuce , a svaki dan smo imali (drugu) radnu grupu koja im je pomagala u pripremi obroka te kasnije u spremanju. Osim radne imali smo i liturgijsku grupu koja je čitala pod misom ili za vrijeme uobičajene molitve. Moja grupa je nosila naziv „kardia“ što je u prijevodu srce . Zapravo, sve su grupe imale naziv „srce“, ali svaka na drugom jeziku. I da, svatko je imao svog pastira i ovcu o kojoj se brinio i molio za nju, a tek na kraju smo saznali tko nam je bio pastir jer je to bila tajna . Vjerujem da pola tog nisam napisala, no ne mogu se svega sjetiti. I da ne zaboravim ispraviti, nisam bila jedina sa Svetog Duha jer je i fra Ivan bio sa mnom. :) Poznavajući mene mogla bih ovaj sastav još odužiti, no mislim da bi onda bio predug (ak već nije hehe) - jer toliko se svega dogodilo da je potrebno jedno vrijeme da mi se doživljaji smire. 
|