Frama Zagreb-Sveti Duh

Mi smo grupa mladih. Jedni govorahu da smo idealisti , drugi pak da smo ludi , a treći opet da smo i jedno i drugo. No što god mislili o nama, jedno je sigurno: nikad nam manjka entuzijazma, mladenačkog poleta i pustolovnog duha. Možda se pitate kakve to veze ima s naslovom ove priče. U nastavku doznajte.
Bijaše to sasvim obična subotnja večer. Napustivši sigurnost Svetoduškog brijega, opremljeni tek zimskim obućom i odjećom, fotoaparatom i dobrim raspoloženjem, sjedosmo u 2-ojku i krenusmo na tradicionalnu proslavu Valentinova na Frami Kozari Bok. „Malo po malo, idemo dalje. Malo po malo, pobjeđujemo.“ Vođeni tom mišlju, dođosmo željenom cilju. Kako je svaki ispravan put popločen trnjem i naporom, tako ni mi nismo bili iznimka. Shvativši da smo malo skrenuli s puta, potražili smo stručnu pomoć. Tada nam je u pomoć priskočio dobri duh Zagreba u plavom (čitaj: zetovac ). Ometani nedaćama, s malim zakašnjenjem stigosmo na Svetu misu. Domaćini su se pobrinuli da se o tom susretu govori još dugo poslije. Naime, organizirana je igra; četiri para koja prolaze kroz različite uloge. Šminkanje, mijenjanje pelena, hranjenje i popis mjesečnih računa. Našu Framu predstavljao je Toni Akrap, hrabar momak kojeg su drugi prijavili u igru . Nakon žestoke borbe, on i njegova kolegica zauzeli su visoko drugo mjesto. Nakon podjela nagrada, na red je došlo nešto jednako važno: hrana i sokovi. Puno smijeha, veselja, druženja, pjesama lakih nota, plesa, fotkanja s (ne)poznatim framašima... Kako u ugodnom društvu vrijeme brzo prolazi, tako se i naša mala grupica sretno i sigurno vratila svojim domovima.