nedjelja, 20.02.2011.

Fra Pop

Jučer poslijepodne održan je drugi Fra Pop iliti Franjevačko popodne. Ovoga puta domaćice su bile sestre klarise u Mikulićima. Na ovom drugom popodnevu gosti su nam došli iz zagrebačkih bratstava FSR-a, župe itd. Tako je u dobro popunjenoj crkvi Sv. Klare u 16 započeo naš susret franjevačkom krunicom, nastavio se Svetom misom, nakon koje je uslijedio rad po grupama. Bili smo raspoređeni u četiri grupe: dvije u govornicama (s rešetkama), i po jedna u dvorani i crkvi. Tako su i sestre bile uključene u razgovor. Grupe su za cilj imale bolje upoznati život sestre Klare u čemu su naše domaćice bile vrlo rječite sretan. U mojoj grupi čak nitko drugi nije niti govorio no. Ali nismo se mi zbog toga ljutili, jer je moja grupa bila u crkvi i upoznavala Klaru kroz razmatranje sestre Tarzicije thumbup. Ono je bilo sastavljeno od usporedbi stvaranja svijeta i Franjina i Klarina života. Na kraju smo se ponovno okupili u crkvi i izrekli zaključke razgovora (osim moje grupe zaliven) i riječi zahvale. Nakon toga su uslijedile nezaobilazne agape na kojma smo razmijenili nedovršene misli i nakon duše okrijepili i tijelo.
Primijetili smo da je na ovom susretu bilo malo naših bivših framaša zbog kojih je Fra Pop i došao, ali se nadamo da za to imaju dobre razloge pjeva.
U svakom slučaju bilo je to još jedno druženje s Fra Popom i kako je voditeljica moje grupe zaključila: "Tako bude večer pa jutro, dan ovaj, dan naš, dan ovoga susreta, ovoga zajedništva. Dan novi, dan zapisan u vječnosti, Dan Gospodnji i dan franjevački. Jedno popodne, s Bogom u šetnji, franjevačko popodne."

20.02.2011. ...15:43 [ Komentari (1) ] Isprintaj

utorak, 15.02.2011.

Valentinovo u Kozari Boku

Mi smo grupa mladih. Jedni govorahu da smo idealisti greedy, drugi pak da smo ludi lud, a treći opet da smo i jedno i drugo. No što god mislili o nama, jedno je sigurno: nikad nam manjka entuzijazma, mladenačkog poleta i pustolovnog duha. Možda se pitate kakve to veze ima s naslovom ove priče. U nastavku doznajte.
Bijaše to sasvim obična subotnja večer. Napustivši sigurnost Svetoduškog brijega, opremljeni tek zimskim obućom i odjećom, fotoaparatom i dobrim raspoloženjem, sjedosmo u 2-ojku i krenusmo na tradicionalnu proslavu Valentinova na Frami Kozari Bok. „Malo po malo, idemo dalje. Malo po malo, pobjeđujemo.“ Vođeni tom mišlju, dođosmo željenom cilju. Kako je svaki ispravan put popločen trnjem i naporom, tako ni mi nismo bili iznimka. Shvativši da smo malo skrenuli s puta, potražili smo stručnu pomoć. Tada nam je u pomoć priskočio dobri duh Zagreba u plavom (čitaj: zetovac zubo). Ometani nedaćama, s malim zakašnjenjem stigosmo na Svetu misu. Domaćini su se pobrinuli da se o tom susretu govori još dugo poslije. Naime, organizirana je igra; četiri para koja prolaze kroz različite uloge. Šminkanje, mijenjanje pelena, hranjenje i popis mjesečnih računa. Našu Framu predstavljao je Toni Akrap, hrabar momak kojeg su drugi prijavili u igru smijeh. Nakon žestoke borbe, on i njegova kolegica zauzeli su visoko drugo mjesto. Nakon podjela nagrada, na red je došlo nešto jednako važno: hrana i sokovi. Puno smijeha, veselja, druženja, pjesama lakih nota, plesa, fotkanja s (ne)poznatim framašima... wink Kako u ugodnom društvu vrijeme brzo prolazi, tako se i naša mala grupica sretno i sigurno vratila svojim domovima.

15.02.2011. ...12:59 [ Komentari (3) ] Isprintaj

srijeda, 09.02.2011.

Framaško padUPS!... klizanje

Prvo što mi padne na pamet kad čujem riječ klizanje je padanje. A padanja je tu večer bilo puno. Naša avantura počela je ovako... Odlučili smo u subotu 5.2. otići na klizanje na Šalatu. Dogovor je bio da se nađemo u 19.55 na Trgu bana Jelačića, ali neki su kasnili (nadam se iz opravdanih razloga laze). Nažalost nisu išli svi framaši (iz tko zna kojih razloga, ali možda je jedan od njih i strah od padanja smijeh). Kada smo se napokon skupili krenuli smo prema Šalati. Prva prepreka su bile stepenice do Šalate koje su nas stvarno iscrpile, pogotovo nas koji nemamo kondiciju zubo. Ali i tu prepreku smo uspješno izvršili. Tada smo kupili ulaznice, obuli klizaljke i show je počeo. Dočekali su nas led, disko kugla, rock&roll glazba i mnoštvo ljudi. Moram spomenuti da je fra Ivan bio u habitu (pardon – u poslovnoj odjeći) i bio je jako zanimljiv ljudima, a i htio je biti malo i u centru pažnje pjeva. Također moram spomenuti da je jedna osoba (neću imenovati koja) prvi put bila na klizanju i taj prizor je bio jako zanimljiv thumbup, dok su neki „vrhunski“ klizači klizali i pisali sms poruke u isto vrijeme – to je stvarno za svaku pohvalu. Kao što sam na početku spomenula bilo je padova, ali bez ozljeda. Bilo je smiješnih situacija,a sve je to fra Ivan upečatio fotkama i snimkama koje nisu za javnost nono. Moram priznati da je tih sat i pol koliko je klizanje trajalo prošlo jako brzo, a zaključak svega je da je to bilo još jedno jako zabavno druženje. Ali tu druženju nije bio kraj. Kako bi se odmorili i još malo družili otišli smo na čaj party. To je bila još jedna lijepo provedena večer, a onima koji nisu bili preporučujem da idući put obavezno idu na klizanje, jer im jamčim super zabavu i puno smijeha.

09.02.2011. ...13:38 [ Komentari (7) ] Isprintaj

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>