Frama Zagreb-Sveti Duh

Prvo što mi padne na pamet kad čujem riječ klizanje je padanje. A padanja je tu večer bilo puno. Naša avantura počela je ovako... Odlučili smo u subotu 5.2. otići na klizanje na Šalatu. Dogovor je bio da se nađemo u 19.55 na Trgu bana Jelačića, ali neki su kasnili (nadam se iz opravdanih razloga ). Nažalost nisu išli svi framaši (iz tko zna kojih razloga, ali možda je jedan od njih i strah od padanja ). Kada smo se napokon skupili krenuli smo prema Šalati. Prva prepreka su bile stepenice do Šalate koje su nas stvarno iscrpile, pogotovo nas koji nemamo kondiciju . Ali i tu prepreku smo uspješno izvršili. Tada smo kupili ulaznice, obuli klizaljke i show je počeo. Dočekali su nas led, disko kugla, rock&roll glazba i mnoštvo ljudi. Moram spomenuti da je fra Ivan bio u habitu (pardon – u poslovnoj odjeći) i bio je jako zanimljiv ljudima, a i htio je biti malo i u centru pažnje . Također moram spomenuti da je jedna osoba (neću imenovati koja) prvi put bila na klizanju i taj prizor je bio jako zanimljiv , dok su neki „vrhunski“ klizači klizali i pisali sms poruke u isto vrijeme – to je stvarno za svaku pohvalu. Kao što sam na početku spomenula bilo je padova, ali bez ozljeda. Bilo je smiješnih situacija,a sve je to fra Ivan upečatio fotkama i snimkama koje nisu za javnost . Moram priznati da je tih sat i pol koliko je klizanje trajalo prošlo jako brzo, a zaključak svega je da je to bilo još jedno jako zabavno druženje. Ali tu druženju nije bio kraj. Kako bi se odmorili i još malo družili otišli smo na čaj . To je bila još jedna lijepo provedena večer, a onima koji nisu bili preporučujem da idući put obavezno idu na klizanje, jer im jamčim super zabavu i puno smijeha.