Pitanje koje se svima nama nameće upravo je ovo: "Što je za mene Božić?"
Nije li nam Božić prečesto samo lijepo drvce, bor koji pomno i s velikim ponosom ukrašavamo i pokazujemo svojim bližnjima? Vrijeme u kojem su nam razgovori uvelike ispunjeni samo raznim receptima za kolače i druga slasna jela, razmišljanjima o financijama i kućnom budžetu? Koliko smo ove godine potrošili novaca za svoju djecu i najdraže? Sve je to lijepo... Ali gdje je tu Božić; mali Bog, naš slavljenik čiji rođendan slavimo? Gdje se On izgubio u cijeloj ovoj priči o ukrasima, kolačima i poklonima? Što smo Njemu poklonili? Grad nam je okićen već odavno, Dijete je u jaslama već mjesec dana... Raskoš, nestrpljivost... Sve te takozvane pripreme za Božić, koje u sebi ne sadrže onaj pravi duh, smisao tog blagdana, uzaludne su i isprazne, čine nas tupima za pravi smisao slavlja. Koliko će samo naših sugrađana imati najljepše ukrašene kuće i stolove, a neće se sjetiti otići na sv. Misu, neće ni razmišljati što se uopće slavi na taj dan i zašto su okitili svoje stanove.
Pa kako onda slaviti Božić? Kroz Došašće smo imali dovoljno vremena pripremiti se i izmiriti s bližnjima; obitelji, supružnikom, djecom, roditeljima, susjedima, onima s kojima se uporno naguravamo oko mjesta u crkvi, izmiriti se s kolegama na poslu, poznatima i nepoznatima koji su nas povrijedili i koje smo i sami povrijedili. Dovršiti poslove koji su nam se nagomilali zbog našeg nemara i lijenosti. Imali smo vremena učiniti prvi korak, postati boljim ljudima, biti pravim slikama Božjim.
Došašće je prošlo, Božić nam je već tu, no ipak još nije kasno. Osvrnimo se oko sebe, priznajmo da ipak nismo mi centar svijeta, da ima potrebitih ljudi kojima je daleko životno potrebnija lijepa riječ nego predmet. Ima stranaca koji nas trebaju, no još više ima naših najbližih, ljudi s kojima živimo, koji bi dali sve na svijetu samo da od nas čuju lijepu riječ. Poklonimo upravo to Djetetu Isusu; lijepo djelo i riječ upućenu našim bližnjima. Nikad nije kasno. Isus se u nama rađa svakodnevno, daruje nas svakodnevno... Zaključak je jasan. 
I da, SRETAN VAM BOŽIĆ!
preuzeto sa stranica Župe bl. Ivana 23.
|