Molitva franjevačke mladeži
Gospodine Isuse Kriste,
ti koji si svjetlost i radost našega života,
daruj nam, molimo te, svoga Duha siromaštva
da nas štiti od svih zala;
daruj nam Duha poniznosti i jednostavnosti
da nas oslobađa od robovanja nama samima;
daruj nam smisao i velikodušno razumijevanje križa
da možemo ljubiti samo tebe,
te po tebi i u tebi sve ostalo, ljude i stvari.
Iznad svega, Gospodine, daj nam
čisto srce i tijelo,
da možemo sijati radost gdje god prolazimo,
da se zauzimamo za dobro a budemo protiv zla,
da pomažemo braći u kojima si ti prisutan,
da svaki dan činimo dobra djela
i da tako budemo što bliži tebi.
Pogledaj, Gospodine, naše duše i naša srca,
koja su spremna odazvati se na svaki poziv dobra;
daj nam radost da budemo veseli navjestitelji tvoga kraljevstva.
To te molimo, Gospodine,
po Majci tvojoj i našoj, Djevici Mariji,
po našem serafskom Ocu Sv. Franji
kojega smo izabrali za vođu na našem putu.
Međunarodni festival mladih 2008 - Međugorje (Mladifest 1.8. - 6.8. 2008)
Devetnaesti međunarodni festival mladih u Međugorju
U Međugorju će se od 1. do 6. kolovoza ove godine održati devetnaesti po redu međunarodni molitveni festival mladih – Mladifest 2008. Ovogodišnji susret održati će se pod motom „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i biti ćete mi svjedoci“. Tema susreta je u skladu s nazivom 23. svjetskog dana mladih koji se održava u Australiji.
Ovu jedinstvenu tradiciju okupljanja mladih u Međugorju inicirao je pok. fra Slavko Barbarić te svake godine privlači sve više mladih, pa se na ovogodišnjem susretu očekuje dolazak više od 40 000 mladih iz 40 zemalja svijeta.
Svi dosadašnji posjetitelji ovih susreta imaju isključivo pozitivne utiske te ih doživljavaju kao duhovnu obnovu. Stoga pozivamo mlade vjernike da sudjeluju u molitvama, svjedočanstvima, predavanjima i pjesmama na Mladifestu te u nastavku donosimo ovogodišnji program.
- Petak, 01. 08. 2008.
18.00 - molitva krunice
19.00 - predstavljanje skupina mladih po jezičnim skupinama, Sv. Misa
20.30 - klanjanje križu, predstava zajednice Milosrdni Otac
U Franjevačkom samostanu na Humcu, 13. srpnja, zbio se obred Oblačenja franjevačkih kandidata i Prvih zavjeta. Tako su po prvi put, nakon završene Postulature, franjevački habit odjenula trojica mladića, a petorica su nakon završenoga Novicijata dali Prve zavjete na godinu dana. Tako su činom oblačenja Novicijat započeli fra Tomislav Mandurić (bivši predsjednik Frame Posušje), te fra Perica Ostojić iz Čitluka i fra Marin Karačić iz Širokoga Brijega. Uistinu je bilo lijepo vidjeti osmoricu mladića koji spremno ostavljaju «ovaj svijet» i prihvaćaju život po primjeru Svetoga Franje...
Obrede je predvodio fra Ivan Sesar, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije uz sudioništvo više od 50 fratara i bogoslova. Ova trojica mladića će provesti godinu dana u Novicijatu a potom će krenuti na fakultet u Zagreb. Stavite ih u svoje molitve!
GOSPODINE ISUSE, DOLAZIM TEBI I PRED TOBOM PRIZNAJEM SVOJU SLABOST I NEMOĆ DA SE ODUPREM NAPASTIMA I GRIJEHU. TREBA MI TVOJA POMOĆ I TVOJA SNAGA. PRIZNAJEM PRED TOBOM SVE SVOJE GRIJEHE. TI SI DOŠAO NA SVIJET NE DA ME OSUDIŠ, NEGO DA ME SPASIŠ, VJERUJEM DA SI UMRO NA KRIŽU ZA MOJE GRIJEHE DA ME SPASIŠ I OTKUPIŠ. MOLIM TE DA ME OSLOBODIŠ SVIH GRJEŠNIH NAVIKA I SVIH OVISNOSTI (ALKOHOLA, PUŠENJA, DROGE, PSOVKE, PROKLINJANJA, SPOMINJANJA ĐAVLA ITD). SNAGOM SVOGA SVETOGA KRIŽA SLOMI SVAKU VEZANOST NA ZLO.
GOSPODINE ISUSE, OD SADA PA NADALJE ŽELIM BITI POTPUNO TVOJ. ŽELIM DA TI BUDEŠ GOSPODAR MOGA ŽIVOTA, DA TI UPRAVLJAŠ MOJIM MISLIMA, RIJEČIMA I DJELIMA. UPRAVLJAJ I RAVNAJ MOJIM ŽIVOTOM PO SVOJOJ VOLJI. TEBI PREDAJEM NA UPRAVU SVA PODRUČJA MOGA ŽIVOTA. ŽELIM DA BUDEŠ MOJ OSOBNI GOSPODIN I SPASITELJ. ŽELIM PRIPADATI TEBI I SAMO TEBI, SLUŽITI TEBI I NIKOMU DRUGOM. HVALA TI ISUSE ŠTO ME PRIHVAĆAŠ ONAKVOG KAKAV JESAM. OPERI ME GOSPODINE U SVOJOJ PREDRAGOCJENOJ KRVI OD SVIH GRIJEHA. IZVADI IZ MOGA TIJELA SRCE KAMENO I STAVI SRCE OD MESA I NOV DUH UDAHNI U MENE. ČISTO SRCE STVORI MI BOŽE I DUH POSTOJAN OBNOVI U MENI.
ISUSE, OBEĆAO SI NAM POSLATI DUHA UTJEŠITELJA, BRANITELJA. IZLIJ NE MENE SVOGA SVETOG DUHA U SVOJ PUNINI. DOĐI DUŠE SVETI, SIĐI NA MENE. IZLIJ POMAZANJE NA MOJA USTA DA MOGU UVIJEK SLAVITI GOSPODINA. OPERI ME, OČISTI, POSVETI I PREOBLIKUJ DA BUDEM TVOJE DOSTOJNO PREBIVALIŠTE, TVOJ SVETI I ŽIVI HRAM, VODI ME PUTEM LJUBAVI, MIRA, ISTINE, PRAVEDNOSTI. DARUJ MI OBILJE SVOJIH DAROVA I PLODOVA. DAJ DA OSJETIM TVOJU BLIZINU I ZAŠTITU. DAJ MI SNAGE DA MOGU POBIJEDITI SVE NAPASTI I KUŠNJE. AMEN.
Ispričavamo se što nismo mogli prije objaviti ovaj članak.
Kad je Frama Ružići dobila poziv za molitveno kampiranje, mnogi su željeli da baš oni idu. Ali izvlačenjem na papiriće odlučeno je kojih će troje framaša ići na kampiranje. Odlučeno je; Monika Pralas, Marko Bandić, Marija Mikulić. Ekipa je bila presretna. Prije kampiranja svaka je Frama dobila raspored i program koji ćemo izvršavati u naredna tri dana, ali opet nismo imali predodžbu kako bi to moglo izgledati.
Kampiranje Frama Hercegovine podijeljeno je u 2 skupine. Naša Frama bila je u prvoj skupini - tj. od 18. lipnja do 21. lipnja. Sa nama si bile Frame: Široki Brijeg, Tomislavgrad, Posušje, Posuški Gradac, Drinovci i Klobuk.
Kad smo 18. lipnja u 15.00 h stigli u Bukovicu vidjeli smo ekipu s kojom ćemo provesti tri dana kampiranja. Pošto se većina nas nije poznavala, u početku je vladala tišina, jednostavno nismo se dovoljno otvorili. Ali kad smo s terencima stigli na odredište tj. na Janjilo, te kad smo se počeli međusobno upoznavati odmah je nastala ona sramežljivost. Kuća u kojoj smo bili je fra Sretanova. Ispred nje nalazila su se 2 šatora (jedan za dečke, a drugi za cure). Nakon nekoliko minuta fra Sretan nas je upoznao s rasporedom okoliša, programom i drugim stvarima koji će biti potrebni za naredna 3 dana. Kad smo raspakirali stvari i počeli uređivati oko kuće počela je padati kiša. Nakon dužeg padanja kiše, ženski šator je počeo prokišnjavati. Unutra je sve bilo mokro. Ali naš snalažljivi fra Sretan je pronašao mjesta na potkrovlju kuće gdje će prenoćiti 19 framašica. Većina njih će reći da ima je to bio jedan od jačih trenutaka na kampiranju. Kad smo se ujutro probudili kao i svakog jutra obavili smo higijenske poslove te otišli na jutarnju molitvu. Šetajući po planini sa molitvom na usnama, naša srca bila su puna Duha Svetoga. Nakon svake jutarnje molitve vratili bi se kući na doručak. Nakon doručka bi se spremali i krenuli pješačiti prema susjednim župama planine Janjilo (na kojoj smo se mi nalazili). 19. lipnja krenuli smo do Bukovice. Moramo spomenuti da je za neke framaše put bio dosta naporan jer je teren planinski. Nakon 3 h hodanja stigli smo do Bukovice gdje smo imali svetu misu. Za svetom misom smo zajednički pjevali. Kasnije smo imali ručak koji smo s tolikom slašću pojeli da su naše duše bile umorne od dugog hodanja. Poslije ručka smo se odmorili i opet pješke krenuli prema Janjilu.
20. lipnja - kao i prošlog dana; jutri smo imali molitvu i doručak. Nakon doručka krenuli smo prema susjednoj župi Roško Polje. Moramo reći da smo tu manje pješačili ali je teren bio nezgodan. Fra Sretan nam je putem objašnjavao događanja i zbivanja vezana za dio puta koji smo prolazili. Bilo je vrlo zanimljivo. Nakon 2.5 h stigli smo do Roškog Polja. Odmorili se, prisustovali sv. misi te kasnije ručali. Sada moramo reći jednu zanimljivost. Blagdan sv. Ivana Krstitelja župa Roško Polje slavi kao njihovog zaštitnika. Pošto smo došli malo prije blagdana, uspjeli smo vidjeti šunku koja je teška 92 kg a velika približno 3 m. Ostali smo bez daha. Vjerujemo da je blagdan Ivana Krstitelja prošao u veselom ozračju. Kad smo krenuli prema Janjilo mnogi su framaši tužni jer su morali napustit Roško Polje zato što se tamo priprema veliko slavlje zbog gledanja utakmice Hrvatska - Turska. Ali fra Sretan se potrudio da nam pronađe radio tako da smo i mi slušali utakmicu preko radija. Bilo je napeto, ali uzaludno. Naši su izgubili. Kod mnogih su se mogle vidjeti suze i razočarenje. Život ide dalje... u to smo se uzdali.
21. lipnja - naše zadnje jutro, naš zadnji dan. Slijedi jutarnja molitva - jedan od ljepših dijelova kampiranja. Gledamo izlazak sunca, te molimo i zahvaljujemo Bogu na svemu. Poslije smo imali sv. misu u prirodi ispred naše kućice. Bilo je prekrasno. Za sv. misu smo morali pronaći neki list, granu ili predmet iz prirode, usporediti ga sa svojim životom te prinijeti Bogu. Moramo reći da smo se svi potrudili i da je ispalo odlično. Poslije mise smo imali ručak ispred naše kuće. I došao je čas kad smo morali spremiti stvari i iznijeti iz šatora. Ali opet smo imali dovoljno vremena za pjevanje pjesama Bogu, igranje raznih igara, pričanje... Mnogi će reći kako su naučili puno igara (kao što su Mafija i Logika). Izmijenili smo iskustva i polako sa terencima krenuli prema župnom uredu u Bukovici. Na samome kraju pozdravili smo se sa Sretanom i zahvalili mu na svemu jer je bio super. Brinuo se za nas, ništa nam nije nedostajalo. Ako ovo fra Sretan slučajno čita, znajte da se NAJJAČI.
Poslije smo se oprostili sa ekipom, izmijenili brojeve i obećali da ćemo ostati u kontaktu. Kod nekih je bilo i suza zato što su postali veliki prijatelji na kampiranju. Moramo reći da je ekipa bila super. Nije bilo svađa, tračanja i nereda, sve je prošlo super. Jednostavno jednom riječju, bilo je VRLO, VRLO...
O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.
S tugom u srcu javljamo svima da je naša draga framašica Mirjana Jurčić preminula danas u Zagrebu.
Sahrana je bila danas, 9. srpnja na groblju na Cerovu Docu.
Ovim putom zahvaljujemo se svima koji su se molili za njezino ozdravljenje.
Ne kažu uzalud da i Bog bira najbolje od onoga što je stvorio. Njemu si , draga naša Mimi trebala više nego nama. Anđeli su te uzeli na svoje nebo , da im uljepšaš dane, da im osmjehom raznježiš vječnost.
Premalo vremena smo gledali tvoj osmjeh, slušali tvoj glas, premalo vremena si bila s nama, a opet dovoljno da ostaviš svoj vječni trag, neizbrisivi pečat i bol nakon tvog odlaska.
Draga naša Mimi, neka te anđeli čuvaju , kada već mi ljudi nismo znali.
Danas je nebo proplakalo za tobom…
Mirjana počivaj u Miru Božjem.
Iskrena sućut obitelji!
Draga naša framašice Mirjana,
Prije 4 godine došla si k nama da zajedno kročimo putem sv. Franje i slijedimo Krista. Taj put nije uvijek bio lagan, ali tvoj osmijeh i vedrina su nam uvijek pomagali da idemo dalje. Svima si nam bila uzor zbog svog neslomljivog duha. Nekada smo se pitali odakle dolaze sve one maštovite ideje koje si samo ti znala pretvoriti u nešto. Uvijek vesela i puna života, unosila si optimizam u sve nas.
A tada nismo mogli ni zamisliti da će dan našeg rastanka doći ovako brzo. Nismo si dali ruke, nismo stisnuli šake uz zagrljaj do nekog novog susreta, na nekoj novoj livadi snova i nadanja. Premalo smo gledali tvoj osmjeh, slušali tvoj glas, premalo vremena si bila s nama, ali opet dovoljno da ostaviš vječni trag. Tek smo te počeli upoznavati, ali već smo shvatili kakvo posebno biće si bila. Još se pitamo zbog čega si morala otići tako brzo. No, na to nismo pronašli nikakav odgovor koji bi nas utješio i objasnio nam tvoj nagli odlazak iz naših života. Nismo si ni rekli zbogom. Nismo ni morali jer ne postoji konačno zbogom. Postoji samo doviđenja. Otišla si bez pozdrava jer si znala da ćemo se jednog dana opet sresti.
Sada te ostavljamo ovdje samu u ovom grobu, polažemo tvoje tijelo, iako i dalje vjerujemo da si još s nama. Nećemo reći da nisi tu, tvojih koraka više nema, u mislima si nam stalno, ali u našim srcima ćeš biti zauvijek. Izgubili smo tebe koju smo voljeli i koju još uvijek volimo. Ali smo dobili ljubav i primjer kako treba živjeti. Dio tebe će uvijek biti s nama, i gdje god da bili, i ti ćeš biti tu. . .
Neki ljudi u našim životima ostaju možda nakratko, ostavljaju tragove našim srcima i mi više nikada nećemo biti isti. . . Nebo neka te čuva, a anđeli nebeski neka ti pripreme put ka vječnosti. . .
Naša framašica Mirjana Jurčić doživjela je tešku prometnu nesreću u ponedjeljak, 30. lipnja prilikom prelaska jedne od zagrebačkih ulica gdje je na nju naletio automobil. Odmah je smještena u Vinogradsku bolnicu u Zagrebu i nalazi se u vrlo teškom stanju.
Teške su rečenice kojima bi mogli opisati kako se ovih dana osjećamo. Mnogi osjećaji, kao što su: strah, zabrinutost i nestrpljivost su stopljeni u jedno, jer je Mirjana u teškom stanju i životnoj opasnosti.
Ima 19 godina, uvijek je bila odlična učenica i uzorna framašica. Prije 10-tak dana otišla je u Zagreb na pripreme na faks gdje se već dugo želi upisati na fakultet Elektrotehnike i računarstva.
Naša Frama i članovi Zajednice Emanuel će u četvrtak, 03. srpnja u 19 h biti na klanjanju Presvetom oltarskom Sakramentu gdje ćemo molitvom Bogu pokušati pomoći Mirjani, jer to je najmanje što možemo učiniti za nju.
Molimo i Vas dragi čitatelji, framaši; Neka i na Vašim usnama bude žar molitve za Mirjanu jer njezin život je u Božijim rukama. Nadajmo se da će Bog čuti naše molitve i želje te da će se Mirjana izvući i ići naprijed.