Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/framaruzici

Marketing

Preminula framašica Mirjana Jurčić

O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.






S tugom u srcu javljamo svima da je naša draga framašica Mirjana Jurčić preminula danas u Zagrebu.


Sahrana je bila danas, 9. srpnja na groblju na Cerovu Docu.


Ovim putom zahvaljujemo se svima koji su se molili za njezino ozdravljenje.


Ne kažu uzalud da i Bog bira najbolje od onoga što je stvorio. Njemu si , draga naša Mimi trebala više nego nama. Anđeli su te uzeli na svoje nebo , da im uljepšaš dane, da im osmjehom raznježiš vječnost.
Premalo vremena smo gledali tvoj osmjeh, slušali tvoj glas, premalo vremena si bila s nama, a opet dovoljno da ostaviš svoj vječni trag, neizbrisivi pečat i bol nakon tvog odlaska.
Draga naša Mimi, neka te anđeli čuvaju , kada već mi ljudi nismo znali.
Danas je nebo proplakalo za tobom…



Mirjana počivaj u Miru Božjem.

Iskrena sućut obitelji!




Draga naša framašice Mirjana,

Prije 4 godine došla si k nama da zajedno kročimo putem sv. Franje i slijedimo Krista. Taj put nije uvijek bio lagan, ali tvoj osmijeh i vedrina su nam uvijek pomagali da idemo dalje. Svima si nam bila uzor zbog svog neslomljivog duha. Nekada smo se pitali odakle dolaze sve one maštovite ideje koje si samo ti znala pretvoriti u nešto. Uvijek vesela i puna života, unosila si optimizam u sve nas.

A tada nismo mogli ni zamisliti da će dan našeg rastanka doći ovako brzo. Nismo si dali ruke, nismo stisnuli šake uz zagrljaj do nekog novog susreta, na nekoj novoj livadi snova i nadanja. Premalo smo gledali tvoj osmjeh, slušali tvoj glas, premalo vremena si bila s nama, ali opet dovoljno da ostaviš vječni trag. Tek smo te počeli upoznavati, ali već smo shvatili kakvo posebno biće si bila. Još se pitamo zbog čega si morala otići tako brzo. No, na to nismo pronašli nikakav odgovor koji bi nas utješio i objasnio nam tvoj nagli odlazak iz naših života. Nismo si ni rekli zbogom. Nismo ni morali jer ne postoji konačno zbogom. Postoji samo doviđenja. Otišla si bez pozdrava jer si znala da ćemo se jednog dana opet sresti.

Sada te ostavljamo ovdje samu u ovom grobu, polažemo tvoje tijelo, iako i dalje vjerujemo da si još s nama. Nećemo reći da nisi tu, tvojih koraka više nema, u mislima si nam stalno, ali u našim srcima ćeš biti zauvijek. Izgubili smo tebe koju smo voljeli i koju još uvijek volimo. Ali smo dobili ljubav i primjer kako treba živjeti. Dio tebe će uvijek biti s nama, i gdje god da bili, i ti ćeš biti tu. . .

Neki ljudi u našim životima ostaju možda nakratko, ostavljaju tragove našim srcima i mi više nikada nećemo biti isti. . . Nebo neka te čuva, a anđeli nebeski neka ti pripreme put ka vječnosti. . .

Počivaj u miru.

Tvoji Framaši

Post je objavljen 04.07.2008. u 15:33 sati.