:::Frama Ružići:::
utorak, 08.07.2008.
Molitveno kampiranje Frama Hercegovine
Ispričavamo se što nismo mogli prije objaviti ovaj članak. Kad je Frama Ružići dobila poziv za molitveno kampiranje, mnogi su željeli da baš oni idu. Ali izvlačenjem na papiriće odlučeno je kojih će troje framaša ići na kampiranje. Odlučeno je; Monika Pralas, Marko Bandić, Marija Mikulić. Ekipa je bila presretna. Prije kampiranja svaka je Frama dobila raspored i program koji ćemo izvršavati u naredna tri dana, ali opet nismo imali predodžbu kako bi to moglo izgledati. Kampiranje Frama Hercegovine podijeljeno je u 2 skupine. Naša Frama bila je u prvoj skupini - tj. od 18. lipnja do 21. lipnja. Sa nama si bile Frame: Široki Brijeg, Tomislavgrad, Posušje, Posuški Gradac, Drinovci i Klobuk. Kad smo 18. lipnja u 15.00 h stigli u Bukovicu vidjeli smo ekipu s kojom ćemo provesti tri dana kampiranja. Pošto se većina nas nije poznavala, u početku je vladala tišina, jednostavno nismo se dovoljno otvorili. Ali kad smo s terencima stigli na odredište tj. na Janjilo, te kad smo se počeli međusobno upoznavati odmah je nastala ona sramežljivost. Kuća u kojoj smo bili je fra Sretanova. Ispred nje nalazila su se 2 šatora (jedan za dečke, a drugi za cure). Nakon nekoliko minuta fra Sretan nas je upoznao s rasporedom okoliša, programom i drugim stvarima koji će biti potrebni za naredna 3 dana. Kad smo raspakirali stvari i počeli uređivati oko kuće počela je padati kiša. Nakon dužeg padanja kiše, ženski šator je počeo prokišnjavati. Unutra je sve bilo mokro. Ali naš snalažljivi fra Sretan je pronašao mjesta na potkrovlju kuće gdje će prenoćiti 19 framašica. Većina njih će reći da ima je to bio jedan od jačih trenutaka na kampiranju. Kad smo se ujutro probudili kao i svakog jutra obavili smo higijenske poslove te otišli na jutarnju molitvu. Šetajući po planini sa molitvom na usnama, naša srca bila su puna Duha Svetoga. Nakon svake jutarnje molitve vratili bi se kući na doručak. Nakon doručka bi se spremali i krenuli pješačiti prema susjednim župama planine Janjilo (na kojoj smo se mi nalazili). 19. lipnja krenuli smo do Bukovice. Moramo spomenuti da je za neke framaše put bio dosta naporan jer je teren planinski. Nakon 3 h hodanja stigli smo do Bukovice gdje smo imali svetu misu. Za svetom misom smo zajednički pjevali. Kasnije smo imali ručak koji smo s tolikom slašću pojeli da su naše duše bile umorne od dugog hodanja. Poslije ručka smo se odmorili i opet pješke krenuli prema Janjilu. 20. lipnja - kao i prošlog dana; jutri smo imali molitvu i doručak. Nakon doručka krenuli smo prema susjednoj župi Roško Polje. Moramo reći da smo tu manje pješačili ali je teren bio nezgodan. Fra Sretan nam je putem objašnjavao događanja i zbivanja vezana za dio puta koji smo prolazili. Bilo je vrlo zanimljivo. Nakon 2.5 h stigli smo do Roškog Polja. Odmorili se, prisustovali sv. misi te kasnije ručali. Sada moramo reći jednu zanimljivost. Blagdan sv. Ivana Krstitelja župa Roško Polje slavi kao njihovog zaštitnika. Pošto smo došli malo prije blagdana, uspjeli smo vidjeti šunku koja je teška 92 kg a velika približno 3 m. Ostali smo bez daha. Vjerujemo da je blagdan Ivana Krstitelja prošao u veselom ozračju. Kad smo krenuli prema Janjilo mnogi su framaši tužni jer su morali napustit Roško Polje zato što se tamo priprema veliko slavlje zbog gledanja utakmice Hrvatska - Turska. Ali fra Sretan se potrudio da nam pronađe radio tako da smo i mi slušali utakmicu preko radija. Bilo je napeto, ali uzaludno. Naši su izgubili. Kod mnogih su se mogle vidjeti suze i razočarenje. Život ide dalje... u to smo se uzdali. 21. lipnja - naše zadnje jutro, naš zadnji dan. Slijedi jutarnja molitva - jedan od ljepših dijelova kampiranja. Gledamo izlazak sunca, te molimo i zahvaljujemo Bogu na svemu. Poslije smo imali sv. misu u prirodi ispred naše kućice. Bilo je prekrasno. Za sv. misu smo morali pronaći neki list, granu ili predmet iz prirode, usporediti ga sa svojim životom te prinijeti Bogu. Moramo reći da smo se svi potrudili i da je ispalo odlično. Poslije mise smo imali ručak ispred naše kuće. I došao je čas kad smo morali spremiti stvari i iznijeti iz šatora. Ali opet smo imali dovoljno vremena za pjevanje pjesama Bogu, igranje raznih igara, pričanje... Mnogi će reći kako su naučili puno igara (kao što su Mafija i Logika). Izmijenili smo iskustva i polako sa terencima krenuli prema župnom uredu u Bukovici. Na samome kraju pozdravili smo se sa Sretanom i zahvalili mu na svemu jer je bio super. Brinuo se za nas, ništa nam nije nedostajalo. Ako ovo fra Sretan slučajno čita, znajte da se NAJJAČI. Poslije smo se oprostili sa ekipom, izmijenili brojeve i obećali da ćemo ostati u kontaktu. Kod nekih je bilo i suza zato što su postali veliki prijatelji na kampiranju. Moramo reći da je ekipa bila super. Nije bilo svađa, tračanja i nereda, sve je prošlo super. Jednostavno jednom riječju, bilo je VRLO, VRLO... Tekst: Marko, Monika i Marija Foto: FOTOGALERIJA |
- 17:49 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
FRAMA RUŽIĆI FRAMA Pođimo zajedno, s pjesmom na usnama Raširenih ruku, srca radosna Kao Franjevačka mladež, svijetom idemo Kao djeca Sv. Franje, Boga slavimo! Služite Gospodinu, u veselju služite Neka naša ljubav I naša radost, ljude pokrene. Pođimo zajedno, s pjesmom na usnama Kao glasnici mira, Božjeg kraljevstva Mir i dobro želimo svim stvorenjima Jer nas nosi vječna istina, Ljubav Očeva Služite Gospodinu... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||