:::Frama Ružići:::
utorak, 11.12.2007.
MOJ ROĐENDAN!
|
Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana. Svake se godine u svijetu priređuje slavlje u čast moga rođendana. Vjerujem da će se isto ponaviti i ove godine. Ovih dana ljudi puno kupuju. Na radiju, televiziji i u novinama ni o čemu drugom se ne govori, nego samo o tome, koliko još dana nedostaje do tog časa. Ugodno je znati, da neke osobe barem jedan dan u godini, misle na me. Kao što znaš, prije mnogo godina započeli su slaviti moj rođendan. U početku je izgledalo da razumiju i zahvaljuju na onomu što sam učnio za njih. Ali, DANAS je malo onih koji razumiju što slave. Ljudi se okupljaju i slave, ali ne znaju o čemu se radi. Sjećam se, prošle godine kada je stigao moj rođendan, ljudi su naveliko slavili u moju čast. Stolovi su bili puni, sve okićeno, puno poklona... ali znaš jednu stvar? Mene nisu niti pozvali. Meni u čast su slavili, ali me ne pozvaše. Slavlje je bilo upriličeno u moju čast, ali kad je došao taj dan, mene su ostavili vani, vrata za me su bila zatvorena... makar sam žarko želio s njima slaviti... Istinu govoreći, nisam se iznenadio, jer u zadnje vrijeme mnogi mi zatvaraju vrata. Kako me ne pozvaše, bez buke i smetnje, ušao sam tiho i sjeo u jedan kut. Svi su nazdravljali i veselili se. U jednom trenutku unutra je ušao jedan BIJELI STARAC, sa dugom bijelom bradom, obučen u crveno. Izgledao je malo pripit. Umorno je sjeo na fotelju, i svi su potrčali k njemu, veseleći se, kao da je veselje njemu u čast. Točno u 24 sata, svi su počeli nazdravljati, grliti se i čestitati. Ja sam, također, ispružio ruke, očekujući da će me netko zagrliti... I znadeš što? Nitko me ne zagrli. Zatim su započeli jedni drugima davati poklone. Približih se da vidim, da slučajno nemaju kakav poklon i za mene. Ali, ne bi ništa za me. Kako bi se ti osjećao, kad bi na dan tvojega rođendana, jedni druge darivali, a tebi ne daju ništa? Shvatih da sam suvišan na ovom rođendanu, stoga iziđoh bez buke i za sobom zatvorih vrata. Svaka godina koja prolazi je gora. Ljudi se samo sjećaju hrane, poklona i slavlja a mene se nitko ne sjeća. Želio bih da mi dozvoliš da ovog Božića uđem u tvoj život, da shvatiš da sam prije 2000 godina došao u ovaj svijet i da sam dao soj život na križu i za tebe. Danas jedino što želim jest, da to vjeruješ cijelim srcem. Nešto ću ti reći: mislio sam, kako me mnogi ne pozvaše na svoje slavlje, učinit ću sam svoje veličanstveno slavlje, kakvo još nikad nije viđeno. Priređujem sve što je za to potrebno; šaljem mnoge pozivnice, među kojima je jedna posebna i za tebe. Želio bih znati, da li ćeš sudjelovati, da mogu za te rezervirati mjesto i napisati tvoje ime ne mojoj velikoj listi uzvanika. Vani će ostati svi oni koji se ne odazvaše mome pozivu. Pripremi se jer u dan kad se najmanje nadaš slavit ću svoje velebno slavlje. I S U S |
- 18:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
FRAMA RUŽIĆI FRAMA Pođimo zajedno, s pjesmom na usnama Raširenih ruku, srca radosna Kao Franjevačka mladež, svijetom idemo Kao djeca Sv. Franje, Boga slavimo! Služite Gospodinu, u veselju služite Neka naša ljubav I naša radost, ljude pokrene. Pođimo zajedno, s pjesmom na usnama Kao glasnici mira, Božjeg kraljevstva Mir i dobro želimo svim stvorenjima Jer nas nosi vječna istina, Ljubav Očeva Služite Gospodinu... |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||