Molitva franjevačke mladeži
Gospodine Isuse Kriste,
ti koji si svjetlost i radost našega života,
daruj nam, molimo te, svoga Duha siromaštva
da nas štiti od svih zala;
daruj nam Duha poniznosti i jednostavnosti
da nas oslobađa od robovanja nama samima;
daruj nam smisao i velikodušno razumijevanje križa
da možemo ljubiti samo tebe,
te po tebi i u tebi sve ostalo, ljude i stvari.
Iznad svega, Gospodine, daj nam
čisto srce i tijelo,
da možemo sijati radost gdje god prolazimo,
da se zauzimamo za dobro a budemo protiv zla,
da pomažemo braći u kojima si ti prisutan,
da svaki dan činimo dobra djela
i da tako budemo što bliži tebi.
Pogledaj, Gospodine, naše duše i naša srca,
koja su spremna odazvati se na svaki poziv dobra;
daj nam radost da budemo veseli navjestitelji tvoga kraljevstva.
To te molimo, Gospodine,
po Majci tvojoj i našoj, Djevici Mariji,
po našem serafskom Ocu Sv. Franji
kojega smo izabrali za vođu na našem putu.
Legenda kaže kako je žena s djetetom u naručju, prolazeći ispred neke pećine, čula tajanstveni glas koji ju je iznutra zvao: »Uđi i uzmi sve što želiš, ali nemoj zaboraviti prosuditi što je vrjednije. Osim toga, drži na pameti da imaš samo osam minuta na raspolaganju, a potom će se vrata zauvijek zatvoriti. Ne zaboravi izabrati ono što više vrijedi!«.
Žena se našla pred ogromnim bogatstvom. Očarana zlatom i dragocjenostima
položi dijete u kut
i počne grabiti sve do čega je došla.
Tajanstveni glas joj ponovi:
»Imaš samo osam minuta!«
Uznemirena zbog osam minuta, žena je istrčala iz pećine i vrata su se za njom zatvorila. U taj tren sjetila se svog djeteta, ali vrata su se zatvorila zauvijek.
Bogatstvo će trajati kratko,
razočaranje će je pratiti cijeli život.
Ista stvar često se događa i nama.
Možda imamo 90 godina,
ali jedan glas nas trajno podsjeća:
»Ne zaboravi ono što više vrijedi!«
Ono što uistinu vrijedi duhovne su vrijednosti: molitva, prijateljstvo, obitelj, ljubav, život… Međutim, posjedovanje, bogatstvo… toliko nas očaravaju da sve drugo ostavljamo u kutu.
Tako rasipamo svoje vrijeme zaboravljajući »Duhovno blago«.
Kad se za nama zatvore vrata našeg života naš očaj neće služiti ničemu.
Živimo u složenom svijetu, punom poteškoća, patnji, nepravdi i nasilja koji stvaraju nevine žrtve, također i od najmlađih i nezaštićenih.
Čovjek koji je vodio dražbu nije se trudio oko stare i oštećene violine, te nije želio gubiti svoje dragocjeno vrijeme na nju.
Držao ju je visoko u ruci i glasno upitao:
Koliko nudite za ovu violinu?
Jedan dolar, dva. Samo dva dolara.
Dva dolara. Tri dolara?
Tri dolara prvi put,.. tri dolara drugi put...
U tom je trenutku jedan stariji čovjek požurio iz stražnjeg djela prostorije prema violini, uzeo je u ruke, obrisao prašinu i nategnuo žice.
Zasvirao je na njoj melodiju tako čisto i lijepo kao da anđeli pjevaju.
Melodija je utihnula i čovjek koji je vodio dražbu reče tiho i mirno:
Koliko nudite za ovu staru violinu?
Tisuću dolara... nudi li netko više?
Dvije?... Tri tisuće dolara?
Tri tisuće prvi put... tri tisuće drugi put... tri tisuće treći put.
Ljudi u prostoriji su zapljeskali, a nekoliko njih je upitalo:
Nije nam baš potpuno jasno što je zapravo povisilo njenu vrijednost?
Odgovor je stigao vrlo brzo: Dodir vješte ruke.
SVE ŠTO IMAS REĆI PROSIJ KROZ TRI SITA...
Mudri i plemeniti ljudi imaju kadšto puno zavidnika. Tako se jednom umnome Sokratu obratio neki znanac:
-Sokrate, moram ti reći: onaj tvoj prijatelj za tebe je rekao...
-Čekaj! - prekinu ga mudrac. -Jesi li sve što mi imaš reci prosijao kroz tri sita?
-Tri sita? - pitao se ovaj u čudu.
-Da, moj prijatelju, tri sita! Promisli: može li se to što želiš reći prosijati kroz tri sita. Prvo sito jest istina. Što mi imaš reći jamačno si ispitao je li to istina.
-Ne. Samo sam čuo, ali...
-Tako, tako. Ali ti si to prosijao kroz drugo sito, kroz sito dobra. Je li to što mi želiš reći dobro?
-Ne - tiho izusti ovaj. -Potpuno suprotno, naime...
-Ako je tako - prekinu ga mudrac - onda prosij to kroz treće sito i pitaj se je li to potrebno reći.
-Potrebno baš nije, ali...
-Dakle - nasmija se Sokrat - ako to što mi imaš reći nije ni istinito, ni dobro, ni potrebno, onda je najbolje da sve to prekrižiš i ne opterećuješ se time.
Došavši u kuću Dominus Patis odmah smo osjetili gostoprimstvo i toplinu ljudi koji su nas dočekali. Nas 40 iz različitih franjevačkih bratstava, združili smo se i pretvorili u jednu veliku obitelj. Seminar su vodili fra. Sretan Ćurčić i Josip Vlašić, puni strpljenja posvetili su se samo nama mladima. Na susretu za animatore koji je održan u Međugorju od 9. do 11.11 2007. god raspravljali smo o različitim temama i svaka minuta bila je ispunjena radom. Predstavnici Frame Ružići na seminaru bili su Ivan Bandić i gosp., predsjednik Frame Ružići Mirko Bandić. Bili smo podijeljeni na više skupina: RADOST, AKCIJA, TALENTI, MOLITVA, AGAPE.... Moramo samo spomenuti da je bila pohvaljena grupa RADOST u kojoj je bio i član naše Frame. Posebno što nam se dojmilo je FOTOGOVOR (poseban način upoznavanja), i odlazak u noćnim satima na Podbrdo ukazanja. Penjući se na podbrdo molili smo sa žarom i ljubavlju 5 radosnih otajstava, te pored kipa Blažene Djevice Marije otpjevali pjesmu ''Kraljice Mira''... Svak se pred kipom naše drage Marije molio za svoje potrebne, stvarno nešto posebno...
Nedjeljnju sv. misu koju su predvodili fra. Sretan Ćurčić i Josip Vlašić bila je održana u kapelici, gdje smo proveli većinu svoga radnog vremena.
Slušajući različita predavanja, naučili smo mnoštvo toga, te dobili korisne savjete za život i naše bratstvo. Sve ono što nam se dogodilo na seminaru, sklapanje prijateljstava, druženje i ostalo, ne može se opisati rječima. Uspomene na ovaj seminar nikad neće izblijediti, jer smo shvatili da život bez Krista i prijateljstva nema smisla...
Pripremili: Mirko Bandić & Ivan Bandić
Mir i Dobro
FRAMA RUŽIĆI
Slike sa seminara
P.S. Ako netko hoce ko je bio na seminaru slike neke nek mi se javi na mail, pa cu mu ih poslat...
Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio,
''O, oprostite mi, molim vas!'' bio je moj odgovor.
On je rekao, ''Molim vas, oprostite vi meni;
nisam vas vidio.''
Bili smo tako učtivi, taj stranac i ja.
Otišli smo svojim putem i pozdravili se.
Ali kod kuće se pričala drugačija priča,
kako smo tretirali svoje voljene, mlade i stare.
Kasnije toga dana, dok sam kuhala večernji objed,
moj sin je stao iza mene vrlo tiho.
Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.
''Makni mi se s puta!'' rekla sam uz viku.
On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.
Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.
Dok sam ležala budna u krevetu,
tihi Božji glas mi je progovorio,
''Dok si dijelila sa strancem
uobičajenu uljudnost,
tvoja obitelj koju voliš, bila je povrijeđena.
Otiđi i pogledaj na kuhinjski pod,
naći ćeš cvijeće pokraj vrata.
To cvijeće je tvoj sin donio za tebe.
Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo.
Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje,
nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči.''
Tada sam se osjetila tako malenom,
i suze su mi počele kapati niz lice.
Tiho sam otišla i klekla pored njegovog kreveta;
''Probudi se, maleni, probudi se,'' rekla sam.
''Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?''
Smiješio se, ''Našao sam ih vani, kod drveta.
Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti.
Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.''
Rekla sam, ''Sine, jako mi je žao što sam se onako ponijela danas;
nisam trebala vikati tako na tebe.''
Rekao je, ''O, mama, u redu je.
Svejedno te volim.''
Ja sam rekla, ''Sine, i ja tebe volim,
i volim cvijeće, posebno plavo.''
OBITELJ
Jeste li svjesni da ako umremo sutra,
tvrtka za koju smo radili, lako nas uskoro može zamijeniti.
Ali obitelj koju ostavljamo iza sebe
osjećala bi gubitak do kraja njihovih života.
I molim te, razmisli, unosimo se u posao više nego u svoje obitelji,
ne misliš li da to nije mudro ulaganje?
Dakle, što je iza priče?
Znaš li što znači riječ obitelj? FAMILY
FAMILY= FATHER AND MOTHER ILOVE YOU
Kad si jutros ustao-la, ja sam ti već pripremio sunce da ugrije tvoj dan.
Pripremio sam ti hranu.
Da, to sam ti pripremio dok sam bdio nad tvojim snom, nad tvojom obitelji, nad tvojim domom.
Očekivao sam tvoje “Dobro jutro!”, ali ti si na to zaboravio-la…
Činilo se da jako žuriš.
Oprostih ti…Sunce je izašlo, cvijeće zamirisalo, jutarnja rosa te pratila, a ti ni pomislio-la nisi da sam ti ja to pripremio.
Tvoji su se ukućani nasmiješili, tvoji te prijatelji pozdravljali, učio-la si, puno posla obavio-la, pobjede nosio-la, ali… nisi shvatio da sam ja sa tobom i da bih puno više učio-la da si me zamolio-la …Žurilo ti se…Oprostih ti…
Puno si čitao-la, igrao-la se i naučilo-la mnoge stvari, ali nisi imao-la vremena za čitanje i slušanje mojih riječi.
Htjedoh razgovarati sa tobom, ali se nisi zaustavi-la da me čuješ.
Htjedoh te savjetovati, ali ti nisi ni pomišljao-la na tu mogućnost.
Kad bi me saslušao-la, sve bi u tvom životu bilo drugačije.
Ali eto, opet si me zaboravio-la, zaboravio-la da te želim u svom Kraljevstvu; želim da u njemu sudjeluješ svojim životom, svojim vremenom i svojim darovima.
Poslao sam mjesec i zvijezde da ti učine noć najljepšom što može biti, da te podsjete na moju ljubav prema tebi.
Sigurno ćeš mi sada reći HVALA i LAKU NOĆ?! Čuješ li?
Nažalost već si zaspao-la…
Laka ti noć!
Dobro spavaj; ja ostajem bdjeti nad tobom!
Ako jednom zaželiš saznati tko sam ja zapitaj potok što žubori ili raspjevanu pticu, upitaj cvijet što se tek otvara, ili zvijezdu što bljeska, dječaka koji čeka i starca koji se sjeća…
Po naravi sam LJUBAV,
lijek sam protiv zala što ti duh uznemiruje, JA SAM ISUS!!!
Svakog jutra vidiš poniznost svećenika, kako ulazi stepenicama k oltaru. On nema uvijek znanja, što bi mogao zadiviti svijet, ali ipak nosi u ustima riječ, koja krijepi svaku dušu. Nema zemaljskoga blaga, što bi ga mogao podijeliti među siromahe, ali u ruci mu darovi nebeski. Možda je njegovo srce rastuženo sa tisuću briga i tuga, možda je pogrdama zasićeno, a ipak je ono izvor iz kojega izvire svima mir i blagoslov; izvor, koji je sam Bog blagoslovio.
Vazda, kad ti pruža Hostiju, govori ustima i srcem divne riječi: "Corpus Christi" - "Tijelo Kristovo!" On ne zna tko si ti; on ti ni imena ne zna, a ni tajne tvoga srca; dosta mu je, da te vidi gdje klečiš pred oltarom, pa odmah razumije, da trebaš Isusa...i on izgovara svete one riječi, koje ti donose mir i blagoslov.
Isus neka čuva tvoju dušu! Siromašna dušo! Što bi bilo od tebe, da moraš sama putovati u vječnu domovinu trnovitim putem, okružena neprijateljima? Vojska paklena, koja ti zasjeda na putu sa svih strana, ne mari da te liši tvojih zasluga i kreposti, da te svu izrani i onako napola mrtvu ili dapače mrtvu prepusti tvojoj sudbini. Znaš i sama, koliko puta tijekom dana bezobzirno navale napasti na vrata tvoga srca.
Jao tebi, ako se u tome času nitko ne nađe da ti pomogne! Ne boj se ipak! Sjeti se ove krasne rečenice: "Jesus custodiat animam tuam!" - "Isus neka čuva dušu tvoju!"
Ti si možda tek odnedavna počeo služiti Gospodu. Istina, početci donose oduševljenje, ali ih snađe gdjekada i malodušje.
Volja se s nekom odvratnošću opire novome jarmu; zle navike, što su postale drugom nam prirodom, opiru se tvrdokorno, kad ih treba skučiti; pomisao na rad usavršavanja samog sebe, koji se tek poslije smrti svršava, djeluje porazno i naopako; spoznaja, da sam ništa, da sam ne mogu ništa, raste sve jače i jače i stavlja na put savršenstva gotovo nepremostivu zapreku malodušja.
Pomisao na prije učinjene odluke, koje u nestalnosti volje nisu ostvarene, boji se da čini nove; možda mi se primjeri o nekim dušama, koje su započele vedra jutra a dokončale večer života strašnom olujom, zasjekli u pamet kao stroga prijetnja...A onda...duboka, nedokučiva tajna milosti predodređenja...nemiri i različite dvojbe u zvanju...Ne boj se ništa, neiskusna, uboga dušo! Čuj svetu riječ misnikovu: "Tijelo Gospodina našega Isusa Krista neka čuva dušu tvoju!" Kad te Isus čuva, zacijelo ćeš se spasiti.
Eto već godine i godine služiš Gospodu; a poteškoće se nisu umanjile, dapače, pričinja ti se, što dalje ideš, da se umnožavaju.
Savršenstvo, za kojim težiš, širi samo utoliko svoje obzorje, ukoliko se primičeš vrhuncu; strasti donose svaki dan nove zapreke, a kreposti ti zadaju nove poteškoće. Nastojanje oko oplemenjivanja duše zahtjeva neprestani rad i borbu; jedan samo dan besposlice dostatan je, da potamni ljepotu; potraje li ta besposlica i dulje, duša će biti tada sve više i više izobličena. Istina, duhovni napredak povećava energiju volje, ali baš ova energija oslabi, ako se istroši u neprestanu novu i žestoku borbu, koja tek dovodi do svetosti.
Na trenutke obuzme te osjećaj malodušja, kad pomišljaš, da je smrt još daleko - da je put borbe još velik. Gubiš tada svaku nadu, da ćeš ikada stići onamo, kamo te Bog tvoj zove i gdje te On čeka.
Siromašna dušo! Napastovana dušo! Utisni si živo u pamet, kad ideš na svetu pričest, one svete riječi: "Neka čuva dušu tvoju!"Ako živom vjerom vjeruješ u Isusa, da je On tvoj čuvar, nestat će sva bojazan tvoje duše.
Kad bi bio tako bogat milostima, da si već postigao stupanj savršenstva koji ti je Bog odredio, moraš ipak otvoreno reći: poteškoće su se povećale, umjesto umanjile. Kojekakve misli obaraju se na tvoju dušu kao kakav orkan, da te posve unište. I ti počinješ tada razmišljati i dvojiti, da li te Bog još ljubi...Duh ti tada potamni, a srce otvrdne...Dozivaš si u pamet grijehe, koje si već često okajao, pred više godina ispovjedio i za njih zadovoljio...Volja se ima boriti protiv raznih poteškoća; dvojbe i spočitavanja izmjenjuju se u duši i nastoje, da omraze molitvu, da oduzmu utjehu svete pričesti, da svako dobro djelo zaodjenu tugom i mrzovoljom. Potamnilo je razumijevanje božanskih stvari, slomljen je plemeniti zanos za kreposti i srce ne kuca više prožeto veselom ljubavlju k Bogu, ono je kao ukočeno; moglo bi se reći da je mrtvo.
Tišina vlada u tebi i oko tebe. Nigdje nitko ni slovca...tu tjeskobnu šutnju prekida jedan glas...Svećenik je to...On možda ne sluti, kakvo je stanje tvoje duše, a ipak veli i tebi: "Corpus Domini nostri Jesu Christi custodiat animam tuam". Ti držiš, da si ostavljen, izgubljen...o ne boj se ništa: Isus te čuva, ti nećeš propasti.
Uboga dušo! Stajao Isus vazda uza te, stanovao u tvome srcu, da te čuva, da te štiti i da te spasi!
Neka te čuva u času, kad strasti hoće da zbace s tebe jaram tvoje budnosti i da te povuku u grijehe, koje mrziš i kojih se toliko bojiš. Neka te čuva, kada vihor nevolja i tuga zavija u tišini tvojega srca i srtaš u pogibao, da te slomi bijes srdžbe i nestrpljivosti. Neka te čuva, kad jednostavno pogled na pogrešku bližnjega uzbudi u tebi zao sud, ili kada osjećaš osjećaj odvratnosti prema bližnjemu, koji prije zaslužuje samilost nego prijekor. Neka te čuva, kada ti oholost šapuće misli taštog samoljublja za ono malo dobra, što u životu činiš; kada te riječi taštine zavedu, da o sebi govoriš, a pri tome dobra djela bližnjega prešućuješ; i onda, kada ti se srce rastuži, ako drugi imaju veći uspjeh, veće priznanje nego ti. Neka te čuva, kada padneš žrtvom nekih strasti, za koje si držao, nakon višegodišnjeg čistog i neporočnog života, da ih je već nestalo iz srca, a onamo one još i sad izjedaju tvoj cvijet, što si ga ogradio i branio trnjem pokorničkih djela; neka te čuva u času nenadanih napadaja neprijatelja čistoće, da cvate u tebi svaka krepost i ljiljan čistoće.
Neka te čuva, kad ti se duh gubi u taštim mislima, kad ti mašta odviše prijanja uza zemaljske stvari, kada ti srce traži ljudsku utjehu, a osjećaj vreba sa zamamljivim podsmjehom.
Spasitelj tvoj neka uđe u tvoje srce, kao u najjaču, najsigurniju tvrđavicu Svoga kraljevstva: On neka te čuva, On neka se za te bori, On neka obori sve tvoje neprijatelje, On neka ti osvoji krunu nebesku!