:::Frama Ružići:::
srijeda, 17.10.2007.
Molitva razmatranja: LJILJANI U POLJU
|
Isus je svoje učenike pozvao da "promotre " ljiljane u polju. I mi bismo to trebali učiniti. ·Ljiljan ne može birati u kojem će polju rasti. Bilo da raste iz sjemena ili presađen, iz tvrde ilovače ili na mekom humusu, nalazi se na jednom polju. Tako i ja živim u jednom "polju"- 21. stoljeće, Hrvatska, grad, susjedstvo. Koliko od moga životnog okruženja je moje djelo, a koliko Božje? · Ljiljan ne može odlučivati što će oko njega rasti. Kad počne rasti možda će se za svoj život morati boriti protiv trnja ili spletova korova. Možda će ga zasjeniti visoki suncokreti. Tako i ja jedva da mogu imalo kontrolirati što je ono što me okružuje. Dio sam zajedničkih struktura, političkih procesa. Ja moram zarađivati za život, uplaćivati osiguranje, pripremati se za bolest i starost. Ne mogu promijeniti burzu, bankovne procedure ili poreze. Ne mogu učiniti da nestanu sirotinjske četvrti ili prestanu kisele kiše. Koliko od svijeta u kojem živim je moje djelo, a koliko Božje? · Ljiljan u polju nema apsolutno nikakve kontrole nad vremenskim prilikama - bila kiša ili suša, on jednostavno mora stajati i podnositi. Tako ni ja ne mogu utjecati na zaraćene narode, ili na međunarodne tvrtke koje zagađuju zrak. Ne mogu kontrolirati da li se ljudi oko mene drogiraju ili ispunjavaju ovaj svijet u kojem živim strahom i nasiljem. Ne mogu kontrolirati predrasude koje ljudi mogu osjećati prema meni i meni sličnima. Ne mogu ukoniti muški šovinizam ni žestoki feminizam, ne mogu spriječiti abortuse ni zlostavljanje djece. Koliko od svijeta u kojem živim je moje djelo, a koliko Božje? · Ljiljan je izrastao u jedan određeni ljiljan - određene boje i oblika, a njegova ljepota i zdravlje ovisili su o proljeću i o ljetu i o tome da li ga je stoka popasla ili ga je pustila da raste. Tako sam i ja postao određena osoba, određene boje i tjelesne građe. Na moje moje psihičko zravlje i fizički izgled uvelike su utjecale sile koje su djelovale oko mene dok sam odrastao. I sve do sada, sve stvoreno dopustilo mi je da živim i da bujam iako me mnogo toga ugrožavalo i jo uvijek mi mnogo toga prijeti. Koliko od mog životnog rasta je moje djelo, a koliko je Božje? · I unatoč svemu tome, ni sam Solomon, odjeven u zlatom izvezeni brokat, nije bio ljepši od tog ljiljana. Isto tako, unatoč svemu što me formiralo i deformiralo, svemu što mi je dalo zdravlje ili mi ga je oduzelo, u očima Gospodnjim ja sam dragocjen i poštovan, Bog me ljubi onakvog kakav jesam. Inače to ne bih bio ja, iako Bog bi volio da odbacim svoje sebične grijehe. No moji su grijesi neznatni u usporedbi s Božjom stvaralačkom ljubavi u meni koja će ih spaliti poput ljuske na kori gorućeg drveta. Koliko mene je moje, koliko mene može pripadati Bogu? Joseph A. Tetlow, S. |
- 19:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
FRAMA RUŽIĆI FRAMA Pođimo zajedno, s pjesmom na usnama Raširenih ruku, srca radosna Kao Franjevačka mladež, svijetom idemo Kao djeca Sv. Franje, Boga slavimo! Služite Gospodinu, u veselju služite Neka naša ljubav I naša radost, ljude pokrene. Pođimo zajedno, s pjesmom na usnama Kao glasnici mira, Božjeg kraljevstva Mir i dobro želimo svim stvorenjima Jer nas nosi vječna istina, Ljubav Očeva Služite Gospodinu... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||