:::Frama Ružići:::
petak, 28.09.2007.
Jedina stvarnost...
|
Jedina je stvarnost samo ovo: LJUBIM TE I ČUVAM TE. ZA SADA I ZA VJEČNOST! (Isus) Ako bi me tko htio vidjeti, rado bih mu otkrio svoje lice; Ako bi me tko htio osjetiti u svojoj duši ne bih mu se sakrio. Ako bi tko htio mnome razgovarati, s velikom radošću zajedno bismo razgovarali. Mirno naprijed s povjerenjem u moju ljubav! Pokušaj svaki dan naći razloga da mi zahvaljuješ. Samo mirno naprijed bez straha i tjeskobne brige. Ne krati mi, ne krati vrijeme susreta sa mnom. Duh Sveti djeluje u tebi više nego si toga svjestan. Ne boj se doći k Meni... u svim svojim mukama, i potuži se Meni ako hoćeš, ali nikome drugom. Traži sve od Mene, traži svakog dana, svako jutro, sve što ti treba za čitav dan, tebi i svim ljudima. Traži bez prestanka, neumorno! Jer moja je radost uslišavati molitve! Ne brinite se za uspjeh svoga rada! Ja dajem onoliko uspjeha i ploda koliko ga povjerite Meni. Dosta je samo da koja duša počne razmišljati o mojoj ljubavi, pa da joj Ja izađem u susret sa svim svojim darovima. Nakloni glavu za samo kratak tren i zatim me gledaj! Svaki put kad podigneš svoj pogled na mene, ubacit ću u tvoje srce zraku svoje ljubavi. Ja sam Isus! Dosta je da me zovneš pa da dođem. Odmah dolazim. Dosta je pozvati me u zoru, u podne, ili kasno u noć pa da odmah dođem i nikada ne puštam da se čeka na Mene. Zovi me mojim Imenom, zovi me Isuse, jer to ime sve kaže. I nije potrebno da preda mnom padaš na koljena; naprotiv; Ja ti perem noge kao Petru i ostalim apostolima. Oprat ću ti noge, te noge što su hodale skliskom cestom, sada ranjene i izudarane o kamenje. Da, obrisat ću ih, zavit ću ih, poljubit ću ih i ozdravit ćeš i nećeš znati drugog puta do onoga što vodi k meni. Ja podjeljujem najveće oproštenje, ispričavam pogreške, privlačim k sebi duše i pripravan sam sve oprostiti u zamjenu za žarku ljubav. Tvoj je veliki grijeh da ne vjeruješ u moju veliku ljubav prema tebi. Moje Kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Moje je Kraljevstvo svih onih koji su sa mnom. I zato neprestance molim Oca: Oče! Neka i oni budu sa mnom tamo gdje sam Ja, da vide tvoju slavu i slavu što si mi je dao! ... za sve ima mjesta u mome Kraljevstvu i želim da tamo gdje sam Ja dođu svi koje Otac ljubi kao što i Ja ljubim Oca. U mom Kraljevstvu sunce nikada ne zapada. Vječno je proljeće i savršen mir u Bogu. Samo su tvoje boli i tvoje suze ono što vrijedi od tvojeg prolaza po zemlji, ono što ostaje za Nebo. Htio bih na sebe preuzeti teret ljudskih boli i sam ga ponijeti kao što sam onda ponio. Evo moje najveće želje: prožeti vaše duše, biti uz vas svakog dana, časa i noći, dijeliti s vama radosti i boli, plakati i radovati se zajedno, olakšavati vam vaš teret i postati vašim Cirencem... ... sjediti s vama kod stola i zajedno jesti kruh vašega znoja; sve u svemu živjeti u dvoje sa svakim stvorenjem. Ne smijete se nikada osjećati sami i napušteni, jer nitko nije nikada sam i napušten od Mene. Moja odjeća je crvena od Krvi prolivene za sve vas; ali dođite k Meni, ne bojte se! Sve sam zaboravio, ne poznam osvetljivosti. Samo ljubav može pobijediti! Samo se vratite k Meni, drugo ništa ne želim. Nema veće ljubavi nego dati svoj život za one koje ljubiš! ... život za život... ... ljubav se plaća ljubavlju! Htio bih da svaka duša shvati da mi je draga na jedan jedinstven način, i u mom Srcu ima svoje vlastito mjesto, koje nitko drugi ne može zaposjesti, ima svoje vlastito poslanje, koje neće nitko drugi izvršiti onako kao ona. Ako se odupre, neće se izvršiti ono što je upravo ona mogla obaviti. Neka je i vaša ljubav prema bližnjemu djelotvorna. Nije dosta propovijedati Ljubav, treba tu Ljubav učiniti živom. Neka ona bude u vama! Ako se tko odupire riječi, neće se oduprijeti primjeru koji je uvijek zarazan. Započni širiti Moju ljubav. Započni sada, najprije u obitelji i među prijateljima. Isus te ljubi! |
- 19:09 - Komentari (11) - Isprintaj - #
srijeda, 26.09.2007.
Cro sacro scena od Žeteoca do danas
|
Cro sacro, odnosno popularna duhovna glazba (ili, kako se u početku zvala, duhovne šansone) kao glazbeni je stil nastao je sredinom 60-tih godina. Među mladima se u to vrijeme javlja sve veće zanimanje za transcendentalnu stvarnost. Jedni se opredjeljuju za Krista i Crkvu, dok se drugi okreću Dalekom Istoku, tražeći ondje smisao života. Ohrabreni okretom Crkve na Drugom vatikanskom koncilu, mladi Katoličke crkve u Hrvata, kao i ostalih zemalja, pokušavaju prilagoditi liturgiju (Misu) svojim zahtjevima i željama te se uvode pjesme novijeg i živahnijeg glazbenog izričaja. U početku su to bili prepjevi crnačkih duhovnih pjesama a kasniju i vlastite pjesme. Pjesme su bile u duhu glazbe koju su slušali, izvođene su obično uz akustične i električne gitare, elektronske orgulje i bubnjeve. Tako nastaje specifična vrsta duhovne glazbe, koja je nosila raznolike nazive - duhovna šansona, spiritual song, negro spiritual, beat ili sacro rock, ovisno o stilu izvođenja i uzoru nastanka. Među prvima takvu glazbu su u Crkvu unijeli mladi bogoslovi (studenti teologije - budući svećenici) koji osnivaju nekoliko sastava - Žeteoci, Prijatelji, Kristofori, Jukić i Zora. U svim se gradovima diljem Hrvatske osnivaju skupine koje na misama izvode sličnu glazbu. Tako nastaju Quo vadis i Jordan u Zagrebu, Orlandovi dječaci kasnije Veritas i Mala braća u Dubrvniku, te Dominik u Splitu. Mnogi, posebice mlađi svećenici s oduševljenjem prihvaćaju takav način slavljenja mise s mladima, uvjereni da djeluju u duhu vremena. S druge pak strane, Crkva takav način pjevanja na misi službeno ne prihvaća, smatrajući ga neprikladnim i nedostojnim. Takav stav se vuče i do danas tako da se za ovu glazbenu vrstu može slobodno reći da je siroče bez oca i majke. Naime za Crkvu je previše zabavna a za estradu previše crkvena. Sedamdesete godine označavaju nastojanje oko definiranja te glazbene vrste kao samostalne cjeline u sklopu crkvene duhovne i liturgijske glazbe. S obzirom na miješanje tih dvaju pojmova, dolazi do prvih sukobljavanja između mladih i stručnih strukovnih crkvenih institucija. Nije, naime svaka pjesma s duhovnim tekstom duhovna skladba prikladna za izvođenje u crkvi i na Misi, a upravo se to često događalo. No, bilo je kvalitetnih skladbi, kako tekstualno, tako i glazbeno. Zbog nepostojanja kordinacije između "sukobljenih" strane, a počesto i obostranog nedostatka dobre volje, stajališta su dugo ostala čvrsto razdovojena. Početkom sedamdesetih pokreće se smotra glazbenog stvaralaštva mladih, nazvana - KATOM, na čijem temelju 1979. godine nastaje najprije Festival duhovne glazbe Zagreb koji kasnije mijenja ime u Uskrs fest festival duhovne glazbe s najvećom tradicijom. Zahvaljujući nesebičnom zalaganju i upornosti brojnih pojedinaca i institucija, stvoreni su čvrsti temelji razvoju toga glazbenoga smjera. Duhovna glazba je svake nedjelje izvođena uživo, a Uskrs-fest i neki drugi zajednički koncerti omogućili su da popularna duhovna glazba u Hrvatskoj dobije jednu kvalitetniju, ozbiljniju i profesionalniju dimenziju. Druga značajka tog razvoja je procvat glazbeno-duhovne diskografije, posebice zaslugom zagrebačkih nakladničkih kuća Kršćanska sadašnjost i Glas koncila. Hrvatska glazbeno-duhovna diskografija počinje na Uskrs 1969, kada grupa Žeteoci objavljuju LP To nije tajna, koji se ubraja među prve dugosvirajuće (LP) ploče u Hrvatskoj. Do početka osamdesetih objavljeno je samo još nekoliko singlica (Prijatelji 3, zatim Žeteoci i Zora po jednu) te nekoliko božićnih ploča i kaseta. Osamdesetih godina dolazi do procvata glazbeno-duhovne diskografija te svake godine izađe, ovisno o razdoblju od 3 - 5 ploča i kaseta. Spomenimo samo neka imena (Jukić, Milovan, Runolist, Kyrios, Karizma, Kefa, Veritas, Dominik, 5 D, Emanuel, Makovci, Mladi Mala braća, Zbor Gospe od zdravlja, fra Šito Ćorić, Ujaci, Electro spiritus i drugi). Nezaobilaznu ulogu u razvoju i širenju duhovne glazbe pored diskografije predstavlja i tiskanje odgovarajućeg notnog materijala. Spomenuo bih samo neke značajnije pjesmarice: Jutro života, prva pjesmarica novijih duhovnih skladbi koju je sastavio Josip Pustički, Ta svjetla skupine Prijatelji, Hrvatske narodne popijevke fra Šite Čorića. Sredinom osamdesetih načinjena je pjesmarica Svi slavimo Gospodina (priredio Slavko Nedić), krajem devedestih izlazi Framina pjesmarica Služite Gospodinu u veselju, a novi milenij započinje s internet pjesmaricom Duhovne scene. U godinama neposredno prije i za vrijeme političkih previranja Hrvatskoj duhovna glazba doživljava procvat i ekspanziju. Pojavljuju se nova imena kao Fides, Luka Balvan, Željka Marinović, fra Ivan Matić, Adonai, Psalmi, Sinaj, Zvonko Palić, Kristina, Božja slava bend, Sve boje ljubavi, Kerigma, The Seekers i drugi. U tom razdoblju duhovnom glazbom se više ili manje počinju baviti i neka imena hrvatke estrade koji su svoje početke imali vezane uz duhovnu glazbu. 1999. godine održava se Cro sacro Maksimir dvodnevni koncert duhovne glazbu na otvorenom u parku Maksimir. Slijedeće godine pokreće se zasebna kategorija Porina za popularnu duhovnu glazbu a prvog Popularnog Porina osvaja Željka Marinović. . Glazbeno gledajući Cro sacro je poprište raznolikih glazbenih stilova - od šansone i zabavne glazbe do različitih smjerova rocka (pop-rocka, neoklasičnog rocka, heavy metala, disca, funkyja, techna...), ovisno o stilu i uzoru glazbenog nastanka. Aranžersko-produkcijska kvaliteta postaje sve bolja te danas pojedina imena duhovne glazbe (posebice angažiranjem profesionala) zvuče jednako kvalitetno kao i njihove svjetovne kolege. Slavko Nedić |
- 18:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 25.09.2007.
Sv. ispovijed - Susret s Milosrdnim Bogom
|
Jedan od sakramenata koji je, uz euharistiju (sv. pričest), najprisutniji u kršćaninovom životu je zasigurno sv. ispovijed (sakrament pomirenja). Tako je često prakticiramo, posebno uoči većih blagdana, a razumijemo li je? Je li nam jasno zašto je ispovijed potrebna? Zašto baš na takav način? Ispovijedamo li se ispravno? To su samo neka od pitanja na koja želimo odgovoriti u nizu brošurica koje ćemo iz nedjelje u nedjelju dobiti u ruke. Čitajmo ih jednu po jednu, a kad ih sve prikupimo, pročitajmo ih još jednom sve zajedno u nizu. Onda ćemo dobiti logičnu cjelinu. Kad kažemo riječ «ispovijed» onda tu obično podrazumijevamo ono relativno kratko vrijeme provedeno u susretu sa svećenikom. No, treba odmah na početku reći da to nije posve ispravno! Ispovijed je puno širi pojam od onoga što najčešće pod njim podrazumijevamo. Evo zašto: Ispovijed se sastoji od nekoliko dijelova: DONOŠENJE ODLUKE za ispovijed i ISPIT SAVJESTI PRIZNANJE GRIJEHA pred svećenikom KAJANJE za grijehe i primanje ODRJEŠENJA izvršenje POKORE. DONOŠENJE ODLUKE ZA ISPOVIJED Odluku da pristupim ispovijedi mogu donijeti potaknut raznim razlozima. Osjećaj krivice radi grijeha (grižnja savjesti), nemir i tjeskoba u mojoj nutrini, nevolje koje shvaćam kao kaznu za grijeh, drugi ljudi koji me potiču da se ispovjedim, blizina blagdana, posebne prigode (krštenje ili prva pričest djeteta, vjenčanje, krizma, kumovanje...) – sve to mogu biti i te kako jaki poticaji da donesem odluku za ispovijed. Naravno, najbolji i najispravniji razlog za ispovijed jest OSJEĆAJ LJUBAVI PREMA BOGU. Njemu sam iskazao nezahvalnost svojim grijesima, na njegovu ljubav ja sam uzvratio neposlušnošću, iskušavao sam njegovu strpljivost, nisam vjerovao u ispravnost njegovih zapovijedi, posumnjao sam u njegovu istinu, odbacio sam njegov put ljubavi i mira i izabrao put zla... Jednostavno, iznevjerio sam svoje kršćanske principe, nisam bio čovjek kad sam trebao biti, nisam bio sličan Isusu Kristu, a to mi je dužnost, nisam bio «sol zemlje i svjetlo svijeta» kako mi je zapovjedio Spasitelj, nisam bio ... nisam bio .... Kako natrag? Ima li načina vratiti se na pravi put? Ima li nade za mene ili mi nema spasa? Jedina nada i spas za čovjeka, jedini izlaz iz ropstva grijeha, jedini način da prestanem biti tama i postanem svjetlo jest – VRATITI SE OCU PO ISUSU KRISTU! «Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti ... i naći ćete mir dušama svojim» (Mt 11,28-29), rekao je jednom prigodom Isus, a na drugom mjestu rekao je: «Onoga tko dođe k meni neću izbaciti» (Iv 6,37). Kakvo ohrabrenje! Ispričao nam je priču o izgubljenom sinu i milosrdnom ocu (pročitaj u Evanđelju po Luki, 15. poglavlje, od 11. do 32. retka) želeći nas ohrabriti na putu povratka k Bogu svaki puta kada smo zgriješili. Pretvarajući vino u svoju Krv (na Posljednjoj večeri) Isus je rekao da Krv prolijeva «na otpu-štenje grijeha». Sretni smo mi ljudi! Nismo ni svjesni koliku šansu imamo zahvaljujući Isusu! Nikakvi mi čarobni i magijski postupci ne trebaju, potre-bno je samo u vjeri i iskrenom kajanju obratiti se Ocu i pozvati se na Krv prolivenu za mene. Ta Isusova žrtva mi omogućuje da se uvijek iznova vra-ćam Bogu i primam od njega čistoću srca, oproštenje, mir i nutarnju slobodu. Nema nikoga i ničega na ovom svijetu gdje čovjek može naći spokojstvo, sretno, zadovoljno i smireno srce, nego JEDINO U BOGU! I koliko god se čovjek trudio da u djelima svojih ruku, u svojim dostignućima, u napretku znanosti, u novcu i profesionalnom napretku pronađe istinsku sreću – toliko više mora priznati da je i dalje nezadovoljan, da to još uvijek nije dovoljno za potpunu sreću, da ima još puno toga što nije postigao – i tako ljudskom nemiru nikad kraja! I nećemo, nećemo, nećemo se smiriti sve dok si ne priznamo da uzrok našeg nemira nije u onome što nismo postigli, zaradili ili kupili – nego je uzrok nemira u mojim grijesima i neispravnom načinu života i ponašanja! Tek tada ću se prestati zavaravati i otvoriti srce Bogu! Dok to ne učinim, mogu postići cijeli svijet – ništa mi neće koristiti! Zar Isus nije jasno rekao: «Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?» (Lk 9, 25). I sv. Augustin je napisao: «Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi, o Bože!». Velika je to životna istina! Što je prije shvatimo i prihvatimo, to bolje za nas! U protivnom, nemamo prava optuživati Boga što smo nesretni, nezadovoljni, nervozni, nemirni, neispu-njeni, rastreseni, malovjerni... Slični smo ponekad priči o čovjeku kojeg su pronašli mrtvog u pustinji samo na metar od izvora vode. Trebao je samo pružiti ruku i dohvatiti vodu, a on nije htio jer je bio uvjeren da se radi o priviđenju. Na dohvat ruke nam je Božje milosrđe, ali ipak treba pružiti ruku! Božja ruka je već prva pružena! Ali što vrijedi, ako sam ja svoju ruku ustegnuo? Kao što reče pokojni papa Ivan Pavao II Veliki: «Ne bojte se Krista! Otvorite vrata Kristu!». Ako iskreno razmišljamo, naći ćemo u životu mnoštvo razloga za ispovijed! ISPIT SAVJESTI Odluka da pristupim pomirenju s Bogom u ispovijedi, vodi me k susretu sa samim sobom i vlastitim životom kroz susret s Božjom riječju. Što to znači? Jedino pravo zrcalo u kojem ću vidjeti svoju istinsku sliku su Božje zapovijedi, Božja riječ. NE ono što ljudi smatraju (ne)dopuštenim, NE ono što većina radi, NE ono što je moderno ili se smatra naprednim, NE ono što ja mislim da je dobro ili zlo, nego riječ onoga koji JEDINI zna granicu dobra i zla, a to je Bog! Sve ostalo je poput iskrivljenog zrcala koje od lica stvara izobličenu grimasu. Na takvom iskrivljenom zrcalu vidi se možda po-koja krupnija stvar, ali mnoštvo detalja ostaje nevidljivo ili iskrivljeno, a ži-vot se sastoji upravo od mnoštva sitnica, zar ne? I ljubav se najčešće vidi u sitnicama, zar ne? I najveća zla počinju u sitnim stvarima, zar ne? Savjest je za nas vjernike «glas Božji u čovjeku». Po njoj, ukoliko je nor-malno formirana, Bog čovjeku otkriva dobro i zlo. Ona u nama izaziva ugodu kad učinimo dobro i neugodu tj. grižnju kad učinimo zlo. Čovjek se može opirati glasu savjesti, može ga ne slušati, ali ga ne može izbaciti iz sebe. Ako čovjek želi doći pred Boga iskreno i sa ispravnim stavom, nije dovoljno gledati samo na najkrupnije stvari: «Nisam nikog ubio, nisam ni-kome ništa ukrao, nisam nikome zapalio kuću...». To je stav čovjeka koji zavaravajući samog sebe misli da će uspjeti zavarati Boga! Kada bismo tako gledali, onda grešnika gotovo da i nema u svijetu, jer većina ipak nikog nije ubila, većina ipak nije nikome zapalila kuću ili nešto ozbiljno ukrala. A lijepo piše u Bibliji: «Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama!» (1Iv 1,8). Koliko će vremena trebati za ispit savjesti, ovisi o tome koliko sam sklon griješiti i koliko je vremena prošlo od zadnje ispovijedi. Drugačije je anali-zirati razdoblje od dva mjeseca ili dvadeset godina. Drugačije će se pre-ispitivati netko tko je blage i mirne naravi, a drugačije netko tko je nagle ću-di, sklon porocima ili lošim navikama, slab na loše utjecaje okoline. Dru-gačije će se preispitivati netko tko godinama leži u bolesničkoj postelji, a drugačije netko na kome leži sav teret života, rada i brige za obitelj. Zato je nemoguće reći: Odvoji 10 minuta za ispit savjesti. Nekome će biti dovoljno par trenutaka, a netko će se morati ozbiljno zadubiti u svoj protekli život. Kod ispitivanja savjesti mnogi se služe gotovim pitanjima koja se nalaze gotovo u svakom molitveniku, dok drugi upotrebljavaju niz natuknica koje su u djetinjstvu naučili napamet zajedno s grijesima i onda ih uporno cijeli život ponavljaju bez ozbiljnijeg razmišljanja o tome. Dakako da takvo ispo-vijedanje s vremenom preraste u dosadnu «pjesmicu» koja se recitira, a da pri tome više ne moram puno ni razmišljati, već sada znam što ću reći na slijedećoj ispovijedi za par mjeseci! Sve je uvijek jedno te isto. To je znak da nismo ozbiljno proanalizirali svoje ponašanje, nego samo onako letimično, površno. Naravno da se tako ne može osjetiti korist od ispovijedi! Prisjećajući se svojih grijeha, moram istovremeno zauzeti stav prema njima. Jedini ispravan stav prema grijehu (i vlastitom i tuđem) je NEGATIVAN STAV. Dakle, ja moram PREUZETI ODGOVORNOST za svoje grijehe pred Bogom i pred samim sobom. Sve dok krivicu prebacujem na drugoga pa možda i na samog Boga, nema ni iskrenog kajanja ni iskrenog pomirenja s Bogom! I sve dok nastojim umanjiti svoje grijehe uspoređujući se sa lošijima od sebe ili ih opravdavati pod izgovorom da su «takva vremena» i «da je rat kriv za sve» i da «svi tako rade», dotle nema pravog kajanja. Sve dok tražim opravdanja za svoje grijehe govoreći kako je «naša vjera ipak malo konzervativna» i da je danas novo, moderno doba, nema ništa od mog kajanja. To valja reći veoma jasno! Ispit savjesti za ispovijed moguće je napraviti kod kuće (pa i svaki dan prije spavanja dobro je ispitati savjest!), putem do crkve, u crkvi, čekajući na red za ispovijed i sl. Nije nam potreban nikakav poseban prostor. Savjest je taj prostor u kojem se susrećem sa sobom i Bogom. Potrebna je samo dobra volja, poniznost, iskrenost i malo tišine. Posebno poniznost, jer samo takav čovjek može priznati pogreške. Ohol čovjek niti treba niti traži niti drugom daje oproštenje. Ohol čovjek ni ne može biti iskreni vjernik! Vjeko Preuzeto sa stranice: www.tebe-trazim.com |
- 18:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #
petak, 21.09.2007.
Gospodine pomozi mi!
|
Gospodine Isuse pomozi mi ljubiti, pomozi mi služiti. Udalji od mene napasti koje iz tame vrebaju na moja pleća. Očisti od grijeha sve ljude na svijetu. Učini da živim u tvom svijetlu i u tvom miru. Bez tvoje pomoći moje snage su ništavne, i lako se predam. Obnovi moje srce, obnovi moju dušu. Očisti me snagom svoje Krvi, da u meni ostane samo Tvoje svijetlo. AMEN! NEKA TAKO BUDE |
- 16:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #
utorak, 18.09.2007.
SEDAM SAVJETA ZA USPON U ŽIVOTU
|
PROBUDI SE!! Odluči se da će ti ovaj dan biti dobar. Ovo je dan što ga stvori Gospodin, Radujmo se i kličimo u njemu. Ps 118, 24 OBUCITE SE!! Najbolji način da se obučete jeste da navučete osmijeh. Osmijeh je sasvim jeftin način da poboljšaš svoj izgled. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu. (1 Sam 16, 7) UŠUTI!! Govori lijepe stvari i uči slušati. Bog nam je dao dva uha i jedna usta, tako nam je htio dati do znanja da trebamo dva puta više slušati nego govoriti. "Tko čuva usta svoja, čuva život svoj" (Izr 13, 3) IZDRŽI!! … zbog svega onoga u što vjeruješ. Podnesi sve za nešto ili ćeš propasti bez razloga. Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro …" (Gal 6, 9-10) PODIGNI POGLED!! … prema Gospodinu. Sve mogu u onome koji me jača. (fil 4, 13) ZASTUPAJ I ISTUPAJ!! … za nešto veće. "Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze." (Izr 3, 5-6) UZDIGNI!! … svoje molitve. "Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu." (Fil 4, 6) |
- 18:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 17.09.2007.
Otvaranje i blagoslov dvorane
|
Sinoć s početkom u 19 h blagoslovljena je novo izgrađena dovrana. Blagoslovio ju je naš župnik fra Nikola Spužević, uz veliki zbor i Framu. Poslije se nastavilo pjevati i jesti..... Pogledajte par fotografija....  Jedan dio dvorane  Dvorana  Blagoslov dvorane  Veliki zbor  Naši framaši  Opet veliki zbor  Lucija i Vlatka Pripremio: Administrator |
- 17:31 - Komentari (7) - Isprintaj - #
subota, 15.09.2007.
Upis u Malu Framu
|
Evo kao što svi znate počela je nova školska godina i upis novih članova u Franjevačko bratstvo, odnosno u Malu Framu. Ovaj upis odnosi se na učenike koji su zavrsili 7 razred, a sad su 8.... I jos jedna napomena, ali veoma važna: Molimo sve nove članove da ne dolaze u Framu zbog drugih osoba (ili cura), nego da dolaze po svojoj volji slijediti Isusa Krista i sv. Franju....... Toliko od mene, hvala na čitanju!!! Pripremio: Administrator |
- 16:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 13.09.2007.
DOPIS OD BOGA
Za: TEBE Datum: DANAS Od: GOSPODINA Naslov: TI Preporuka: ŽIVOT Ja sam Bog. Danas ću biti rješenje svih tvojih problema. Molim te zapamti da ja ne trebam tvoju pomoć. Ako te život dovede u situaciju koju ne možeš podnijeti, ne pokušavaj odlučiti ju. Jednostavno ju stavi u NZBDU (nešto za Boga da učini) kutiju. Sve situacije će biti odlučene, ali u Moje vrijeme, ne tvoje. Kada se jednom stvar stavi u kutiju, ne moraš više brinuti za nju. Naprotiv, usredotoči se na sve prekrasne stvari koje su ti darovane u tvom životu, sada. Ako se nađeš zaglavljen u prometu; ne očajavaj. Postoje ljudi na svijetu kojima je vožnja nezapamćeno prvenstvo. Ako imaš loš dan na poslu; pomisli na ljude koji su godinama nezaposleni. Ako žališ za prolaznošću ovog tjedna; pomisli na žene u strašnim potrebama, rade 12 sati na dan, 7 dana u tjednu kako bi prehranile djecu. Ako ti se auto pokvario, našavši se kilometrima daleko od pomoći; pomisli na invalide koji bi voljeli imati priliku šetati. Ako ti veza počne slabiti; pomisli na ljude koji nikada nisu znali što je to voljeti i biti voljen. Ako si se našao u gubitku i utouo u misli što je život, zapitaj se koja je moja namjera? Budi zahvalan. Postoje oni koji nisu živjeli dovoljno dugo da dobiju priliku. Ako primjetiš nove sijede kose u ogledalu; pomisli na pacijente oboljele od raka na kemoterapijama koji bi željeli imati kosu. Ako nastradaš od ljudskih gorčina, neznanja, malenkosti ili nesigurnosti; zapamti, stvari mogu biti i gore. Tebe može zahvatiti jedna od njih! |
- 17:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #
POSJETITE FRAMA FORUM
|
Dragi posjetitelji, S desne strane imate link FORUM FRAMA na kojem možete ostaviti svoj komentar, pokrenuti temu i sl. Na ovaj način možete upoznati i mnoštvo drugih framaša, te razmjeniti mišljenja s drugima. ========================================> |
- 17:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #
srijeda, 12.09.2007.
FRAMA KUP 2007
|
Evo konačno opširnije vijesti za ljubitelje loptanja. Naime, i ove godine će biti odigran malonogometno turnir Frama kup 2007. Prošle godine turnir je pobudio veliko zanimanje mladih okupljenih u više ekipa, a bilo je zanimljivo i na tribinama. Turnir će biti medijski praćen od našeg web portala i Radio Posušja. Ovdje možete sve saznati: o nagradama, prijavi, pravilniku, formularima prijave itd. Također ćemo voditi statistiku kako bi u svakome trenu znali što se događa. Otvorili smo i posebni naslov u izborniku Frama kup i u Galeriji slika otvorili album fotografija Frama kup. Ako vas više zanima idite na: www.frama-posusje.com Preuzeto sa: www.frama-posusje.com |
- 14:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #
petak, 07.09.2007.
KAD BI SE LJUDI DRŽALI DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI
|
20.05.2006 Sat je zazvonio i probudio sam se. Kad sam ušao u dnevni boravak primijetio sam osmijeh na majčinom i očevom licu, ali ništa mi baš nije djelovalo čudno, jer viđao sam ih sretne i prije. Dan kao i svaki drugi… Doručkovao sam i polako krenuo u školu. Prijatelji s kojima sam išao putem, prema meni su se odnosili neobično uljudno. Bili su baš dobre volje, dobro raspoloženi…ili mi se samo tako činilo. Prolazili smo pokraj jedne kuće odakle se uvijek čula psovka i galama, ali tog dana nije se čulo ništa, ama baš ništa! Za promjenu, otac i majka igrali su se s djecom u dvorištu. Nastavili smo dalje… Primijetio sam livade, i cvijeće na njima, za koje prije nisam znao ni da postoje. Toliko puta sam prošao tim istim putem, ali nikad nisam posebno obraćao pažnju na to cvijeće i malene životinjice. Krenuli smo dalje i napokon smo došli pred školu. Sjeli smo na naše staro mjesto i primijetili ekipu koja je odmah pokraj nas sjedila, ali bez cigareta i alkohola u rukama. Stvarno sam se začudio. Ispred mene su prošla dva dječaka, onako, zagrljeni. To ne bi bilo uopće čudno da se dan prije nisu žestoko tukli. Zazvonilo je zvono i krenuli smo prema vratima. «Sad će opet guranje i ona galama» - pomislio sam. Ali na moje zaprepaštenje, svi su polako ulazili puštajući one druge ispred sebe da uđu prije njih i to bez ijedne psovke, «bez ijednog izgovorenog imena Božjega uzalud»! Sat je počeo i profesorica je ušla. Ta matematika, koju prije i nisam volio, činila mi se tako laganom, ali mislio sam «pa učio sam sinoć malo, možda je zato»! sati su prolazili i napokon smo krenuli kući. «Dobar dan!» - čulo se svaki put kad bi netko stariji prošao pokraj nas. Pozdravljali smo mi i prije, ali ne toliko. Ušao sam u kuću, pozdravio, presvukao se i sjeo sa svojima, koji su gledali vijesti. Novinar je rekao nešto što nas je sve iznenadilo. «Poštovani gledatelji, javljamo da se prekrasne stvari događaju u svijetu! Smanjio se broj ubojstava, skoro ih više i nema. Broj pobačaja je zanemariv, a utjecaj droge na mladež tako je malen, da nije vrijedan spomena. Nema više vandalskih napada, a smanjio se i broj ljudi koji umiru od gladi. Vlasnici trgovina mogu mirno spavati, jer provalnici su nestali! Prestala je proizvodnja alkohola i cigareta, a i nestala je jedna opaka bolest, sida! O ostalim vijestima, obavijestit ćemo vas u našem slijedećem javljanju.» Nekakva neobična sreća javila se u meni. «Pa ja živim u raju!!» - uskliknuo sam. I tako, pun poleta, izljubio sam roditelje, zahvalio dragom Bogu na svemu što mi daje i pošao spavati. Slijedeće jutro, kad sam se probudio, vidio sam osmijeh na majčinom licu. Pomislio sam da me očekuje isti dan kao i prethodni…sve dok nisam izišao na ulicu. Opet psovka kod one kuće, cigarete i alkohol u školi, droga se ukorijenila među mladež. Mladi sve više uništavaju svoje živote. U školi opet guranje i vrijeđanje imena Isusovog. Na vijestima su javljali: «Mnogobrojna ubojstva i pobačaji u svijetu. Ljudi nemilo uništavaju živote drugih. Svakim danom sve je veći i veći broj djece koji umiru od gladi…» Izgasio sam televizor, jer nisam više mogao slušati te strahote. Onako razočaran, otišao sam spavati. Tek tada sam shvatio da je sav taj divni svijet bio samo jedan prekrasan, teško ostvariv san. I kad bi se svi ljudi držali deset Božjih zapovijedi, svijet bi izgledao kao iz sna! Kao iz mog sna! Baš takav!! Marin Karačić/frama.ba |
- 18:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Imagine...
|
Zamisli… da je ovog trenutka Božji anđeo tu pokraj tebe… Tišina... Budi miran i prisjeti se svih problema koje bi htio rješiti. Sve što te tišti, sve što te čini nesretnim, što te deprimira, zabrinjava, sve što te čini potištenim... Čak i svoj strah od budućnosti, strah od toga da ćeš učiniti nešto pogrešno, da ćeš izabrati krivo. Razmisli ovaj tren baš o svemu. Otvori svoje srce i zamisli da predaješ sve to sada Bogu. Upotrijebi svoje ruke kao sredstvo prijenosa. Zamisli to uručivanje sada, kao netko tko nosi veoma tešku torbu drugoj osobi da joj ta osoba taj teret ponese. A sada, zamisli sve dobro što bi htio da ti se dogodi, za čim čezneš ili pomisli na nešto lijepo što ti se već dogodilo u tvome životu……. Svih trenutaka sreće, radosti, prijateljstva, uzbuđenja, mira, ljubavi……. Smjesti sve to u svoje ruke, onako u mislima, i učini taj korak da to čvrsto zadržiš u svom srcu kao netko tko čuva svoje dragulje u maloj kutijici Smjesti to blago duboko u sebi i zahvali, s puno vjere iskreno od sveg srca. Budi zahvalan za sve dobro što ostaje i za sve loše što odlazi. Broji do tri i diši duboko. A sada... zamisli da je anđeo poletio i ponio tvoje molbe Bogu. I ... Bog te blagoslovio DANAS, SUTRA, i ZAUVIJEK!! |
- 12:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 06.09.2007.
Tko je Bog?
|
Zamislite dijete koje je u utrobi majke. Uzmete ženu trudnu, majku trudnu i pitate dijete u utrobi: ''Dijete, jel' ti znaš da postoji tvoja mama?'' Što će dijete odgovoriti. Sasvim normalno – ''Neeee, nikad mamu nisam vidio, ne postoji mama''. Sigurno ćeš se nasmijat i reći ''uuuu jadno dijete''. Ali tebi je lako, dijete je u utrobi, ali ti si izvan utrobe. I ako pitaš dijete u utrobi majke: ''Dijete jel ti znaš da postoji jedan divan svijet izvan toga svijeta u kojem si ti sada, izvan utrobe majke? I znaš li da tamo ima djece, odraslih. Tamo se voze automobili. Tamo raste drveće. Tamo imaš voćaka. Tamo imaš hrane, obuću, cipele. Tamo igraš nogomet. Joj dijete da znaš..'' Dijete bi reklo: ''Ma kakav svijet, šta mi gluposti pričaš. Ja se tu kupam u maternici, nema ništa drugo.'' Dijete ne može znati da postoji svijet izvan utrobe majke. I zato nemojte se čuditi ako vas pitam: ''Jel znate vi da postoji Bog?'' Ti ćeš reći: ''Nikad ga nisam vidio''. Pa jasno da ga nisi vidio. Dijete nikad nije vidjelo majke. Provelo je 9 mjeseci u utrobi majke. I ti dok si 90 godina u utrobi svijeta i zemlje ne možeš vidjeti Boga. A kad dijete izađe iz utrobe, kaže: ''Mammma'', i zagrli mamu. To je smrt. Mi kažemo smrt. Nije smrt nego rođenje. I kad iziđeš iz ovoga svijeta u onaj drugi, reći ćeš: ''Oče nebeski, pa to si ti''. I zagrljaj oca i tebe. To je ljepota života. I onda kad pitaš ljude: ''Ljudi, jel' vi znate da postoji drugi svijet izvan ovoga, jel' postoji nakon smrti. Vi ćete reći: ''Nitko nije vidio, nitko ni čuo. Pa kako ću, kud idu naši pokojnici…ne znamo''. Kako ćeš saznati je'l postoji drugi svijet? Vidite nama to ne može reći znanost jer znanost je unutar ovoga svijeta mi se vrtimo u krugu. Ne mogu revizije jer i one se vrte u krugu. Nama ne može nitko reći, postoji samo jedan, jedinstveni čovjek ljudske povijesti – Isus iz Nazareta. On jedini kaže – došao je odande, i čudesima dokazao da vlada prirodom. Da vlada i biljkama i životinjama, i ljudima i smrću i grijesima. On je izvana došao i rekao: ''Postoji drugi svijet, postoji vaš otac''. Zanimljivo, dijete je u majci, a ne zna da postoji mama. Sveti Pavao kaže: ''Mi smo u Bogu, u Njemu živimo, krećemo se, a mi ne znamo da on postoji''. Je li dovoljna ta usporedba da shvatimo gdje smo mi sad? I sad zamislite da netko dođe djetetu, napravi carski rez i dođe i kaže: ''Dijeteeee, ajde da te donesem mami, joohoj. Dijete reću ti, postoji mama, evo ja sam ovdje vani pred mamom, postoji svijet krasan, vidjet ćeš''. Dijete tek sada zna, i ako vjeruje tebi koji si došao u utrobu majke da mu kažeš, onda zna – Postoji drugi svijet, evo, jedva čekam kad ću se roditi. Ali dijete rođenje smatra smrću. Moram odavde otići, užas kakva. Tako i mi – umro, a on slobodan. Vidite, tako i mi – u Bogu smo, a ne znamo da postoji Bog. I zato, Isus Krist je kao ono kad bi napravio carski rez i došao djetetu, on je došao k nama i kaže: ''Ljudi nebojte se, postoj Bog. Postoji život. Samo pazite, ostanite čitavi''. Da bi dijete bilo živo ovdje na zemlji šta treba činiti? Pa da mu tijelo bude zdravo. Jer ako mu je tijelo zdravo, ono može na zemlji živjeti. Ako ja hoću u onom vječnom životu, duhovnom životu, ako hoću živjeti, šta u meni treba biti zdravo? Duhovna duša. Besmrtna duša. Jer tamo Duh živi. Bog je tu. Isus Krist je došao da nam to kaže. On je došao uzeti naše grijehe. I taj Bog preko Crkve nam oprašta. I zato kad ti Isus kaže: ''Oprošteno ti je'', onda znaš da ti je oprošteno. Tvoja prošlost je čista. Zato vam kažem: Nemojte se baviti fantomima. Nemojte se baviti onime čega nema. Nemojte se baviti rupicama u siru. Bavite se sirom. Bavite se životom. Bavite se ljepotom. Bavite se dostojanstvom. Kako se oslobađamo grijeha i zla? Pa kažemo oprosti. I čisto. U siru nema više rupica. Na meni više nema krivice i nitko me ne može osuditi. A Bog me onda voli. Tomislav Ivančić |
- 20:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 04.09.2007.
Bilo je davno
Evo jedna pjesma kao oproštaj starih framaša... & …BILO JE DAVNO… …BILO JE DIVNO ……BILO JE SUZA  …...OSMJEHA JE BILO ……BILA SAM SRETNA  … …SRETNA SAM I SADA ALI NA DRUGAČIJI NAČIN NEGO, NA POČETKU, TADA… DVOJICA NJIH BILA SU… BIO JE SVETI FRANJO… I ON BIO JE … ZA RUKE SU ME ČVRSTO DRŽALI I SVOM CILJU MENE VODILI… MOJE SRCE SE VEZALO I OTRGNUTI NISAM SE MOGLA JA OD TA DVA ČOVJEKA… NJIH DVA LAGANO SU KORAČALA I NA PUTU MENE VODILA TE TIHO NA UHO ŠAPTALA… BILA SAM DIJETE… NO ODRASLA SAM SADA… BILA SAM MALA… NO SHVATILA SAM VEĆ I TADA DA AKO RAŠIRIM SVOJE RUKE I POHRLIM U SUSRET NJIMA DA OTVORILA SAM VRATA SVOGA SRCA SVIMA!!! DAVNO TAJ POČETAK BIO JE I U TOM RAZDOBLJU MOJE SRCE NAUČILO VOLJET JE, NAUČILO PRAŠTAT JE, VJEROM SE NAPUNILO I STEKLO NUTARNJI MIR… PRIJE TOČNO SEDAM GODINA BILO JE KADA BRATSTVO FRANJEVČKE MLADEŽI U SVOJ ZAGRLJAJ PRIMILO ME!!!! SVE DO JUČER BILO JE… BILO JE… BITI ĆE… ZNAČILO JE… ZNAČIT ĆE MI… PLAKALA SAM … PLAKAT ĆU…BILA SAM SRETNA … SRETNA ĆU BITI….JER BILA SAM I SADA JESAM DIO, FRAME, JEDNE VELIKE OBITELJI!!!!!!!! POSTOJALA JE ONA JUČER I DANAS POSTOJI OVDJE, NO POSTOJAT ĆE SUTRA TAMO NEGDJE GDJE ĆE ME OPET DOČEKAT RAŠIRENIH RUKU I BAŠ ZATO KAŽEM DA MOJ ODLAZAK  U NOVU SREDINU NE ZNAČI NAŠ RASTANAK NEGO RADOVANJE PONOVNOM SUSRETU!!!Marija Bilić (Smiješkica ) |
- 12:52 - Komentari (7) - Isprintaj - #
Godina dana nam je tek
|
Prije točno godinu dana formiran je blog Frame Ružići. Prvi tekst glasio je DOBRODOŠLI NA BLOG FRAME RUŽIĆI!!!!!!!!! Od tada objavljeno je preko 100 postova, različitih slika, te videa. Tu ste mogli naći izvještaje s putovanja, molitve, obavijesti i različita razmišljanja. Prije mjesec i pol stavili smo brojač posjeta. U tih mjesec i pol naš blog zabilježio je oko 3150 ulaza. Na početku je bio samo jedan urednik, a sada se pomalo i ostali uključuju. Svim vjernim posjetiteljima od srca se zahvaljujemo uz pozdrav MIR i DOBRO. Uredništvo bloga framaruzici.blog.hr |
- 11:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 03.09.2007.
Izbori 2007
|
Održani su ovogodišnji izbori u Frami Ružići. Na izborima je izabrano vijeće, predsjednik, te potpredsjednik. Za predsjednika je izabran Mirko Bandić, za potpredsjednika Lucija Pralas, a za vijećnike su izabrani Katarina Mikulić, Martina Mikulić i Marko Bandić.Nakon izbora priređen je roštilj kojeg je ispekao ''Pralas Grill''.Nadamo se da će novoizabrano vodstvo na pravi način voditi našu Framu te da ćemo postati još bolji. Čestitke svim izabranima!!!!! Evo nešto malo i o njima: Mirko Bandić,predsjednik-Rođen 29.09.1990.god. Ima brata blizanca, Marka.Zajedno s njim vodi zborove naše župe. Aktivan u selu i gradu.Član je i HKUD-a ''sv. Ivan Krstitelj''. Pohađa srednju Elektrotehničku školu u Imotskom.Trenutno uči svirati gitaru. Lucija Pralas, potpredsjednik- Rođena 24.01.1991.god. Aktivna u selu i gradu.Član je HKUD-a ''sv. Ivan Krstitelj''.Pohađa opću gimnaziju u Grudama.Trenutno uči svirat gitaru. Katarina Mikulić,vijećnik-Rođena 26.08.1989.god.Pohađa opću gimnaziju u Grudama.Ubrzo će dobiti vozačku, pa je očekujte na primanjima s automobilom. Martina Mikulić,vijećnik-Rođena 29.10.1990.god.Iako je mlađa Katina sestra, zajedno su pošle u školu. Kažu da je Martina bolja učenica od Kate, ali će Kata zato prije dobiti vozačku.Pohađa opću gimnaziju u Grudama. Marko Bandić, vijećnik-Rođen kao Mirkov brat blizanac 29.09.1990.god.Vođa zborova naše župe. Vrhunac njegove karijere je izdavanje CD-a ''Djeca ljubavi''.Član je HKUD-a ''sv. Ivan Krstitelj''.Pohađa srednju Elektrotehničku školu u Imotskom.  Sabor 2007  Ogladnili su; jedu ćevape  Bivši predsjednik Frame, Stanko Pralas  Vijeće Frame: To su; Marko, Martina, Mirko, Lucija i Katarina  Lucija i Martina -Potpredsjednica i vijećnik  Lucija i Mirko - Potpredsjednica i predsjednik Frame  Stanko i Mirko - bivši i sadašnji predsjednik Frame  Nova ''grupa'', pogledajte ih i poslusajte, dobri su.... Intervju(Ima slike slabo tona) s Mirkom Bandićem - predsjednikom Frame Pripremio: Administrator |
- 21:57 - Komentari (5) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
FRAMA RUŽIĆI FRAMA Pođimo zajedno, s pjesmom na usnama Raširenih ruku, srca radosna Kao Franjevačka mladež, svijetom idemo Kao djeca Sv. Franje, Boga slavimo! Služite Gospodinu, u veselju služite Neka naša ljubav I naša radost, ljude pokrene. Pođimo zajedno, s pjesmom na usnama Kao glasnici mira, Božjeg kraljevstva Mir i dobro želimo svim stvorenjima Jer nas nosi vječna istina, Ljubav Očeva Služite Gospodinu... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||