FRAMA Karlovac

četvrtak, 17.03.2011.

Kako dalje?

Paradoks našega vremena je da gradimo sve više zgrada, no nižeg smo praga tolerancije, autoceste su šire, a pogled na svijet sve uži. Trošimo više, a imamo manje, kupujemo više, a manje uživamo.
Imamo veće kuće, a manje obitelji.
Sve je podređeno uštedi vremena, a vremena imamo sve manje.
Imamo veće obrazovanje i titule, a manje smisla, više znanja, a manje pravilno prosuđujemo, više stručnjaka, a više problema, više medicine, a manje zdravlja.
Pišemo previše, pušimo previše, nerazumno trošimo novac, smijemo se premalo, vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, premoreni se ustajemo, čitamo premalo, previše gledamo TV, rijetko se molimo.
Umnožili smo stvari koje posjedujemo, ali smo smanjili vrijednosti. Previše pričamo, rijetko volimo i prečesto mrzimo. Naučili smo kako zaraditi za život, ali ne kako i živjeti. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Bili smo na Mjesecu i natrag, ali imamo problema upoznati svojeg susjeda. Osvajamo svemir, a borimo se s neistraženim svemirom u sebi. Napravili smo velike stvari, ali ne i dobre. Bavimo se pročišćavanjem zraka, a ne duše. Pišemo više, a učimo manje. Planiramo više, a postižemo manje. Naučili smo žuriti, ali ne kako strpljivo čekati. Stvorili smo računala u koje pohranjujemo sve više informacija, da čine sve više kopija, a sve manje komuniciramo. Ovo su vremena bez hrane i spore probrave, velikih ljudi i sitnih duša, naglih obraćenja i šupljih saveza među ljudima. Ovo su vremena dviju plaća u obitelji, a više razvoda, ljepših i većih ali razorenih kuća. Ovo su vremena pelena koje se bacaju, saveza za jednu noć, pretilih tijela, tableta koje čine čuda od veselja do smirenja i na kraju smrti. Ovo su vremena kada je život u izlogu, a skladišta su prazna.

Sjetite se provoditi vrijeme s ljudima koje volite, jer neće uvijek biti tu. Sjetite se reći lijepu riječ, toplo zagrliti ljude koje volite, jer jedino blago koje možete dati je vaše srce, a to ne stoji ništa. Sjetite se reći: " Volim te ", ako to stvarno osjećate.
Sjetite se pomoliti, naći mir u sebi i pomozite onima koji ga traže.

( Georg Carlin,komičar)

Bog vas blagoslovio !