FRAMA Karlovac

ponedjeljak, 08.03.2010.

Najljepša među ženama (uz Dan žena)

Tako želimo osjećati Mariju.
Kao jednu iz kuće.
Kako govori našim narječjem.

Takvu je želimo gledati.
Uključenu u mjesnu kroniku.
U odjeći našeg vremena.
Koja nikome ne ulijeva strah.
Kruh zarađuje kao i ostale.
Automobil parkira kraj našeg.
Žena bilo koje dobi, kojoj se sve Evine kćeri, u svakom životnom razdoblju, mogu osjećati bliske.

Volimo je zamišljati mladu, kad za ljetnih podneva dolazi s plaže u bermudama, preplanula od sunca i ljepote, a u bistrim očima nosi komadić zelenkasta Jadrana.
A zimi, s obojenom torbom, i ona ide na gimnastiku.
Prolazeći Umbertovim prolazom, ljude ljubazno pozdravlja.
Tko je pogleda, udahnjuje mu čeznuće za čistoćom.
Navečer razgovara u krugu prijatelja na Ulici Pija XI.
S prijateljicama ide pod ruku, sluša njihove povjerljive tajne i potiče ih da ljube život.

Nećemo je kao gošću. Nego kao sugrađanku.

Želimo je vidjeti u našem popisu stanovništva.
U blagdanskim snovima i svagdašnjim poteškoćama.
Uvijek spremnu pružiti nam ruku. Da nas zarazi svojom nadom.
Da s njezinom savršenom čistoćom osjetimo potrebu za Bogom.
Da s nama podijeli trenutke slavlja i suza.
Umornosti od berbi grožđa ili maslina. Mirise peći i oprana rublja. Suze odlazaka i dolazaka.
Kao jedna iz susjedne kuće, u ona davna vremena.
Ili kao ugodnu stanarku uz naš stan, koja s pojavi na zajedničkom nam stubištu.
Ili kao sjajno stvorenje koje boravi na istom uličnom broju s nama. I sav nam hodnik ispunja svjetlom.

***

Sveta Marijo, ženo naših dana, dođi prebivati među nama.
Navijestila si kako će te svi naraštaji zvati blaženom.
Među tim je naraštajima, dakle, i naš. (...)

Učini da te osjetimo bliskom u svojim problemima.

Daj nam shvatiti da su čednost, poniznost, čistoća, plodovi svih povijesnih razdoblja i kako okretanje vremena nije promijenilo kemijski sastav nekih vrednota, kao što su besplatnost, poslušnost, povjerljivost, nježnost, opraštanje. Te vrednote još vrijede i nikada neće izići iz opticaja.

Sveta Marijo, ženo naših dana, kad te je Isus odredio za našu majku, nije te učinio samo zemljakinjom, nego i suvremenicom svih nas. Zarobljenicom istog prostornog i vremenskog odlomka. Nitko te, stoga, ne može optužiti da si od nas odijeljena pokoljenjima, niti smije posumnjati da ne možeš razumjeti drame naše dobi.

Stani zato uz nas i poslušaj kad ti povjeravamo svagdanje tjeskobe koje muče naš moderni život: nedostatna plaća, umornost od stresova, neizvjesna budućnost, strah od neuspjeha, unutarnja osamljenost, pokvareni odnosi, nestalnost u osjećajima, teško odgajanje djece, sve manje komunikacije čak i s najdražim osobama, nepotrebna rascjepkanost vremena, vrtoglavica zbog tolikih napasti, žalost zbog padova, dosada zbog grijeha...

Učini da osjetimo tvoju smirujuću prisutnost, o najdraža vršnjakinjo svih nas. Neka tvoj:"Evo me!", odjekne svaki put kad čujemo kako netko proziva i naše ime.

don Tonino Bello