Osnažujem džepove (retrospekcija)
subota, 27.09.2025.
Igranje Boga
30.11.2021.
Jeste li ikada svjesno povukli nekakav potez, znajući da tako odlučujete o nečijoj sudbini?
Ako jeste, je li vam se svidio taj osjećaj 'igranja Boga', ili... je li vam se to na nekakav način možda osvetilo?
Hajde, iskreno... volite li se praviti moćnima? :)
Da li biste odbili priliku koja bi vam tako nešto omogućila?
***
I što sad...
28.11.2021.
Dakle... samoubila se jučer ta mala, glupa ptičica - sjenica.
Tresnula je svom snagom o moj prozor. tako da sam i sama odskočila ne znajući što se događa. Pomislila sam čak da se netko glupo poigrava s tim lupanjem, no onda sam je ugledala kako leži. Ništa joj nije pomoglo - ni voda, ni utopljavanje; vjerojatno je uginula odmah nakon pada, ali ja sam se ipak trudila još neko vrijeme.
Poslije mi to sve više nikako nije dalo mira, iako, osim što imam prozor tamo gdje ga imam, ni za što drugo nisam kriva.
A što rade ljudi kad imaju nečistu/nemirnu savjest? Pa idu je umiriti... jasno...
Meni to možda i nije bila prva misao dok sam poslije potištena gledala na Internetu fotografije, ali onda sam naletjela na
OVU stranicu, i ulovila se za nju kao utopljenik za slamku.
A na spomenutoj stranici, između ostalog, piše ovo...
Također su poznate i kao “zombi sjenice”. Nakon što naprave rupu u lubanji druge ptice, ova mala ptica jede njihov mozak!
***
Kada se za hranu bore s drugim pticama, sjenica postaje ubica. Često ubiju druge ptice te pojedu njihove mozgove.
U nekim slučajevima, sjenice su viđene u letu kako prenose tijela ptica koje su ubile. Zatim s visine ispuštaju njihovo tijelo da bi bile sigurne da je njihova žrtva zaista mrtva.
Zbog svoje male veličine često zapadnu u razne stukture koje je napravio čovjek. Kada ih oslobodite, ove ptice se vraćaju na to mjesto te napadaju svoje spasitelje čisto iz slijepe osvete...
Ne mogu reći da mi i je i danas baš nešto puno, puno lakše, vjerojatno će moja uznemirenost potrajati još neko vrijeme, ali ovaj tekst mi je ipak uspio malo odvratiti misli u nekom drugom smjeru. Čini se da je za umirivanje savjesti nekako najjednostavnije pokušati 'ocrniti' onoga zbog koje nam je ista nemirna.
Na koji način vi umirujete ovakve i slične nemire?
***
Filozofska
25.11.2021.
Ima nešto utješno u toplom zimskom čaju, rezerviranom za otprilike ovo vrijeme, oko pet... valjda to pravljenje Englezom... Englezom se pravim i dok se prolivena masnoća od pečenja cijedi sa štednjaka na hladne pločice, stvarajući po njima razne reljefne oblike.
Englez u meni govori - Ah, čišćenje neće nikamo pobjeći, a ovaj trenutak tople ugode bi lako mogao...
Produži dalje...
Još jedan prođe dan...
24.11.2021.
***
Jutros:
- Ovo ti je nova odjeća, sve promijeni, nemoj ostaviti nešto prljavo na sebi - govorim ja ocu svome koji se sprema na cijepljenje.
Sat i nešto vremena, dva, poslije, on sjedi u prljavoj vesti.
- Tata, rekla sam ti da prljavo staviš u pranje, a čisto obučeš
- Ova mi je vesta topla, i nije prljava
- Prljava je, a i što će ti, imaš: potkošulju, košulju, prsluk, vestu i jaknu (jakna debela, više ona njega nosi nego on nju)
- Je, al' ova je topla - ne da se on, pa ja ponavljam - Al' imaš: potkošulju, košulju, prsluk, vestu i jaknu, zato da ti ne bude hladno, i ne treba ti ništa više (tu se moj glas već malo trese, pripravan da eksplodira)
- Aa štaaa faaliii ooovoooj...?
- Fali, ta nije 'za doktora' (tu ja sad malo značajno i prijeteće ušutim)... obuci ovu drugu, aj, daj mi tu da odnesem...
Gunđanje, pa onda ponovno - A ja nemam cipele, imam samo ove ljetne (cokule, ne znam ni otkud ih je izvukao)
- Imaš cipele, V ( ona druga V, ne ja) ti je prošle zime kupila nove s krznom
- Svašta, ja nji' nisam nikad vidio...
- Hajde, obuj se, trebaš krenuti
- Imam vremena, rano je
- Nemaš
- Imam još deset minuta
- Trebaš i doći tamo... hajde, susjed te čeka (susjedi ne daju da igdje sam ide, sami se uvijek ponude za pomoć)
- Nek' čeka!
I tako smo sad konačno, na jedvite jade gotovi. Skuhala mu čaj, dala upute za nedajbloženuspojave i kao bezbroj puta do sada rekla mu da se presvuče
- A zašto sad opet presvlačenje....???
- Zato što ti je to odjeća 'za doktora', nije za po doma.
- Pa šta fali, dobra je...
Idem mačku skuhati hrenovke... vjerujem da je i njemu već svega dosta
***
Boga brat
23.11.2021.
'Boga brat', priča iz zbirke 'Satiranja' Predraga Daraboša. Ne znam da li se smije prenositi, pa evo onda samo link - https://pikok.org/953/
***
Nije beg cicija
22.11.2021.
Ono kad hoćeš biti dobar i snimiti nekakvu finu 'vinsku' fotografiju (ova je bila samo pokušaj:I), pa nesmotreno, u žurbi, povučeš kabel i sa šalicom kave stvoriš prizor kataklizme kakvog se ne bi posramio niti jedan svjetski razarač u bližoj i daljoj povijesti.
Šalica je jedna od najvećih, i kad se crna tekućina iz nje izlila, mogla sam samo gledati kako nemilice sa stola otječe na tapecirani stolac, pa na pod, a prije toga je dobrano zalila tipkovnicu i zid i dohvatila malo mobitel. Šalica, iako velika, ipak je poprilično krhka, pa kad je tresnula u ogledalo i sama se potom otkotrljala na pod... ja sam već počela zbrajati štetu...
Prije nego sam otišla po krpe za brisanje, uspjela sam jedino okrenuti tipkovnicu naopačke, da barem nju sačuvam kad već nisam uspjela šefa i stanicu...
Poslije se ispostavilo da šteta i nije tako velika: nekakvim čudom i ogledalo i šalica su ostali čitavi, zaliveni zid je i tako već trebalo obojiti, a stari stolac baciti... i sve u svemu, malo me natjeralo i na pospremanje koje stalno odgađam :I
Samo se za tipkovnicu još ništa ne zna. Iako sam za nju jedinu mislila da je sigurna jer sam dosta brzo odreagirala s preokretanjem, iz nje za sada kava još uvijek curi... i curi...
A valjda će se do sutra osušiti :I
Kakve vi cirkuse imate običaj raditi u svojoj kući? :I
***
17.11.2021.
zaogrnem se tvojim toplim rukavima
gurajući svoje u džepove sjećanja
i kao da si tu
i mir
i spokoj
san
mirisa je još tako malo...
guram ruke dublje
osnažujem džepove
