Fizička radnica... again

- Mamaaaaa.... nee viiidiiim....!!! - vikala je jednog jutra malena ja, probuđena i oslijepljena. Ono čega se poslije sjećam bili su: mamini koraci, šuškanje, bratov smijeh i brzinsko spremanje liječniku, te njegovo vikanje kada je čuo što se sa mnom dogodilo. Jer da sam mogla i umrijeti.
Dan ranije, predvečer, u obraz me ubola osa/pčela. Bila sam kod ujaka i ujne, a ujna me nakon mog bolnog povika pokušala zaliječiti pljuni & zalijepi metodom - doslovno mi je pljuvačkom nekakvo blato zalijepila na lice i poslala kući.

Kući sam prijavila ubod; obraz je bio bolan i malo natečen, nedovoljno za paniku pa sam večerala i poslana na spavanje. Ujutro je bilo što je bilo - toliko sam bila natečena da su mi se oči potpuno zatvorile, a koža me užasno svrbjela i boljela od zategnutosti. Brat koji nikako nije mogao suspregnuti smijeh, čak ni nakon maminih upozorenja, poslije je rekao da sam ga strašno podsjećala na nekog lika iz crtića.
Nakon tog nemilog događaja, ostatak života su me svi pazili i čuvali od letećih nemani svih vrsta (i lijevi i desni susjedi su u vrtu imali košnice s pčelama) sve dok se pred desetak godina sama nisam izložila, i to ni više ni manje nego - stršljenima. Te godine, vinovu lozu koju smo imali u vrtu, opsjedali su deseci stršljena i hranili se njenom korom, a meni je palo na pamet da bi ih bilo zgodno snimati. I to iz neposredne blizine, jer nisam imala teleobjektiv. Ovaj drugi, s oko 15 mm najmanje žarišne duljina, doslovno sam im gurala pod nos.
I potrajalo je to naše druženje skoro paa tjedan dana... koliko mi je trebalo da konačno shvatim kako mi to i nije bila baš najpametnija ideja u životu, i da sam zapravo prava sretnica jer nije došlo ni do kakvog incidenta.
Baš sam prije dva dana, nakon još jedne moje 'akcije', rekla sestri kako Bog vjerojatno najviše čuva budale ovog tipa kojemu ja pripadam.

Godinu, dvije nakon epizode sa stršljenima, prvi put od djetinjstva, dogodio se bliski susret s osom. Tog ljeta sam napravila ulje od nevena koje je između ostalog dobro i za ubode kukaca, i ose su to valjda prepoznale kao zeleno svjetlo koje im omogućava prelaz do mene, pa su krenule u akciju. Od te godine svakog ljeta me ubode najmanje jedna osa. Imam ih puno dvorište i za očekivati je tako nešto, ali primijetila sam da se zalijeću samo ako na sebi imam nekakav slatkasti miris.
No, kakogod... nevenovo ulje sredi problem za manje od tri minute.

Ovih dana u planu su nekakvi radovi. Trebalo bi šupicu malo počistiti... unijeti/iznijeti nekakve stvari, obojiti i tako...
Pored te šupice nalazi se smokva, trenutno puna plodova ali i nepozvanih posjetitelja, točnije - vrvi od osa i stršljena. Ja svakodnevno i po nekoliko puta prođem ispod smokve i već sam se navikla na njih, iako - stršljene nikada nije ugodno sresti, pa ako ih kojim slučajem primijetim u visini svoje glave, ne nastavljam, nego se radije vratim natrag istim putem kojim sam i došla do tu.
Da... dvojici sam ovog ljeta ipak morala presuditi jer su mi se previše približili, ali u principu se uvažavamo i mimoilazimo.
Smokvu ću ove jeseni i odrezati, tako da ćemo se u budućnosti vjerojatno još manje susretati.

Enivej, to bi bila moja priča i iskustvo s letećim nemanima, ali drugi ljudi imaju i nešto drugačijih iskustava... pa je tako dečko kojemu sam namjeravala platiti za ove poslove panično pobjegao jer da je on alergičan i strašno se boji i stršljena i osa :I
Ja sam to pomirljivo prihvatila i odlučila da sada i neću tražiti drugog radnika, jer si vjerojatno ne bih oprostila da se nekome nešto dogodi, te da ću sve obaviti saaamaaa...
Tja, i tako sam najsretnija kad mogu nešto/nekoga farbati :O