Bolje ikad, nego nikad
subota, 06.09.2025.
Alzo... nije se bilo vremena ove godine za rajčice. Ni za one 2-3 koje sam sadila posljednjih godina.
Nisam stigla ništa pripremiti, vrijeme je bilo dugo hladno i kišovito... i ja odustala.
I sad... ne znam što sam točno očekivala onaj dan kad sam dvije polovice prezrele rajčice spustila u cvijetnjak. Vjerojatno ništa, jer sam na njih ubrzo i zaboravila... ali kad sam dosta kasnije otkrila biljčice od dvadesetak centimetara visine, odlučila sam ih nekoliko ostaviti.
U vrijeme dok su drugi ubirali plodove, moje rajčice su tek počele pupati, a sada dok drugima već prolaze, moje su su punoj snazi... i moram priznati da me to baš veseli :D
I nema veze što većina vjerojatno neće uspjeti dozrijeti... volim ja i salatu od zelnih rajčica.
A možda koju i ispoham... :O
(ovo objavljujem samo da Marival vidi kako mi je 'rodna' godina :DD)
Eto tako... a što se tiče ostalih važnih zbivanja, spomenut ću samo da je pašticada u pripremi. Primijetila sam da sam ju i prošle godine radila skoro u isti dan.
Možda ju sada ponavljam zato što mi je godinu dana išla na živce... nee... što sam sebi išla na živce pitanjem da zašto, ali zašto nemam fotografije s pašticadom obilno zalivenom umakom...
Mislim, pa ni meni nisu sve na broju :)))
