Signs

Malu, crnu mačku ovih dana dajem na udomljavanje. Sa mnom ostaju samo 'tri musketira'.
Njoj nije dobro sa mnom.
Nije joj dobro s njima.
Jutros ih hranim... dijelim hranu na četiri jednaka dijela, a oni svi trče u grupi i otimaju se oko jedne posudice. Ako se netko i odvoji pa ode do druge, ostali odmah potrče za njim i nastave grupno halapljivo gutati.
Malena pored njih nema šanse.

Jučer sam provirila u vrt. Prolazim ispod smokve prepune plodova, i spuštam glavu pod otežalom granom. Preostala je samo jedna velika . Nju sam još ovo ljeto poštedjela jer su kod proljetnog rezanja plodovi već počeli rasti.
Sada je rodila kao nikada prije... njen posljednji labuđi pjev.
Malo dalje protežu se gusti, dugački i visoki, redovi divlje kupine. I nju sam do jeseni ostavila zbog plodova, kojih je također bezbroj - crni su i slatki.
Iza silnog trnja pokušavam vidjeti Trnoružicu...
Možda je i nema. Neke se spase poljupcem, a neke se spase na drugi način... nije ni to s vilama baš tako jednostavno kako se čini.

Pomno biram šalicu iz koje ću piti kavu. Najčešće ih nasumično odabirem, ovaj put mi je baš stalo da je prava. Uzimam ih nekoliko u ruke i vraćam... na kraju biram onu prozirnu.
Low energy... low energy...
Mislim da i ja trebam malo odmora.