Rođendani

Znate li vi je l' Giboni ovo pjeva - Jednu svijeću, ljubavi, zapali za mene...,ili pjeva - Jednu svijeću ljubavi zapali za mene...?

Aj, kakogod, nije ni bitno. K'o i godine, i zlato, pa i rođendani. Dosade i oni više; znam to - točno dođe čovjeku nekad da si prosvira glavu... sam' da ima pištolj.
A nema ga... jer - il' ga uopće nije ni imao, il' ga je u akciji 'Vratite oružje' predao u PU (nekoj već)... pa ga onda zahebalo.
A ja svome (rođendanu, je li) nikada i nisam pridavala baš neku veliku pažnju. Uglavnom sam samo čekala da prođe. Lako moguće da je to zbog traume koju vučem još iz školskih dana.
Znate ono kad na svoj rođendan morate u školu ponijeti slatkiše za počastiti djecu, a i učitelje.
Takav je red bio
Pa dok vas klinci skoro pregaze i pootimaju vam sve iz ruku, nastavnici vas, pak, nerijetko i odbiju jer oni ne jedu slatko... a vi jako tiho pričate
Pa dok netko pojasni to o rođendanu... ma, u zemlju propasti!
Taj dan se onda obično gledalo ne ići u školu :I
Jedino što nikad nije prolazilo :))

I sad ne znam kakvo je to prokletstvo da ja toliko tuđih rođendana pamtim.
Ozbiljno.
I ne samo to. Slabo pamtim ljude, al' sjetim se u pola noći što je rekao netko prije nego je uskočio sam sebi u usta... Pamtim povijesna zbivanja, al' ne pamtim datume istih.. a datume rođenja ljudi koji mi ništa ne znače nikako preskočiti. Dok bih svoj mogla bez problema.
Doduše, ne pamtim toliko one koji se stalno oglašavaju na sva zvona, nego više neka usput uhom ulovljena... al' poslije ih više nikako zaboraviti.
Pa tako, pored Njegovog, kojeg pamtim već godinama, iako se isto toliko godina nismo ni čuli ni vidjeli, pamtim još neke rođendane ljudi koji su jako, jako brzo prošli kroz moj život, a znam i mnoge s bloga. Pa tako znam da bi u iduću nedjelju Kupus slavio da je s nama, a sada jedino s jednim mladim čovjekom kojeg također nema već nekoliko godina...
Mayday, koja nas je nažalost također napustila, sjetila sam se prošle nedjelje. Jednom prilikom je Neverinu rekla da rođendan mogu zajedno proslaviti... i eto onda...
Naporno, brate, to kad te tuđi rođendani salijeću... al' okej... najmanje što mogu napraviti je svaki put poželjeti im puno sreće, pa to i napravim.
Pa 'primilo' se ili ne... ipak je uvijek puno bolje sjetiti se nekoga dok je još uvijek živ.