Hoću, neću, hoću... neću, hoću...

Kad počnem o nekome/nečemu intenzivno razmišljati, znam da je s razlogom i da se onda razmišljanju slobodno mogu i više posvetiti...
Pa tako, kad mi je oko u kratkom vremenu čak tri puta, po nekoliko sekundi duže nego inače, zastalo na (pra)starom zamrzivaču, znala sam, neću-hoću... da mi je vrijeme potražiti novi.
I dok sam ja pretraživala ponude preko interneta za zamrzivač (stari btw. troši kao pijani bogataš, pa mi zamjena i nije tako teško pala, jer bi novi praktički sam sebe otplatio...) u međuvremenu, u samo dva dana od pokazivanja prvih simptoma bolesti, otkazao je mali hladnjak :I
Mislim 'mali' - kombinirani, viši od zamrzivača, a uži... ma, znate na što mislim.
Najmanje tri puta 'mlađi' od prastarog zamrzivača, relativno novi... tako barem, mi koji smo naučili da stvari traju, mislimo o nekih pet, šest... sedam godina.

Na selu nije nikakva rijetkost da kuće imaju po dvije kuhinje. Jedna je obično samo 'zimska', ili 'za goste', tj. 'pokazivanje0, dok je druga 'ljetna', odnosno za sva godišnja doba kada se obavljaju 'prljavi poslovi' kao što su kuhanje zimnice, svinjokolje, nakuhavanja graha, sarmi, gulaša i sl. E, tako i ja imam dvije, ali smo posljednjih godina, dok su još roditelji bili živi, koristili samo jednu. Njima dvoma je tako bilo ugodnije.
Meni je to sad malo nezgodno; previše prostora, previše trčkaranja... previše... previše svega, pa mi je nekako, sad kad sam sama, bilo logično sve pojednostaviti i prilagoditi sebi.
A za tu i takvu prilagodbu trebao mi je i novi hladnjak, tj. još jedan, ali manji. Taj manji bi išao u drugu kuhinju iz koje sam prethodno izbacila stari koji se godinama nije upotrebljavao, i bio bi sad tu za slučaj da se i sama odlučim 'smanjiti' i(li) koristiti isključivo (taj) manji prostor.
Pa sam onda, kad već gledam, uz zamrzivač usput pregledavala i takve manje hladnjake

No, previdjevši da se ipak o hladnjaku radilo, a ne o zamrzivaču kako sam mislila, sad je prioritet i bio njegova kupovina. Ali više se nije tražio mali, jer bi takav sad bio i jedini i sestra nije htjela ni čuti za njega. Da šta će mi takav. I da je to njoj bezveze. Da ona to ne bi... I tako me po tko zna koji put nagovorila na skuplju verziju.
Nekako joj to uvijek uspije :)))

Ali dobro, možda joj ovaj put i ne bi uspjelo da moj prioritet nije bio potraga za hladnjakom s nižom radnom temperaturom.
Naime, ovaj kojeg smo do sada imali, a na što kod kupovine nismo obraćali pažnju, imao je minimalnu radnu temperaturu od 16 °C... a s takvim hladnjakom vam se lako može dogoditi da već krajem ljeta, ako se temperatura noću spusti na 15 °C ujutro ispod hladnjaka otkrijete vodenu lokvu i pitate se da WTF...
S takvim mojim uvjetima šesnaestica nikako nije dolazila u obzir... pa su tako odmah i otpali ti manji hladnjaci. Otpao je naravno i ovakav kakav smo imali i u obzir su nekako došli samo veći od njega.
Pa sad imam novi s kojim se moram propinjati na vrhove prstiju ako mislim na njega nešto odložiti.
Eto što vam je ženska logika :)))

Sve skupa, od otkazivanja starog do unošenja novog hladnjaka, bez istog sam bila pet dana. Nešto namirnica sam zaledila, nešto bacila, a nešto su mačke uništile... No, kad sam ovaj novi počela popunjavati shvatila sam da bi manji stvarno i bio greška. skoro da mi prostora i fali.
I onda još kad je nećakinja došla, vrativši se s ljetovanja po stranjskim zemljama, i na njega puknila magnetić...
Nema da nema.