Šlamperaj

Danas sam bila šlampava.
Bezveze :/
Ovo na fotografijama je i ujedno i najfiniji i najjednostavniji kolač za kojeg trenutačno znam. I radim ga poprilično često; a u protekla dva tjedna ovo je treći... možda čak i četvrti put (ovaj tren sad nisam potpuno sigurna, a ne želim vas slagati) da sam ga ispekla.
I danas kad sam ga htjela snimiti ja kiksam (ah... dogodi se to i najgorima...) :)))

Al' nije problem toliki ni u tome što sam kiksala, kao ni u tome što vi to sad znate... jer reći vam nisam ni morala, vi i tako ne biste ništa primijetili, a kolač i ovakav nije za baciti ... Problem je u tome što ja znam da on može biti bolji, pa onda i mora, a i u tome što se ja nerijetko znam čuditi tuđoj šlampavosti koja je sklona nametati se kao hvalevrijedno djelo(vanje) (na stranu nekakav osobni rast i osobni rekordi, nije o tome riječ, to je uvijek za pohvalu, ja se čudim samo hvalisanju bez pokrića...)
Pa vam se sad ja ne mogu pohvaliti i dati recept :))
Neka moja životna uvjerenja me ograničavaju u takvim radnjama.


A ništa... doći će mi nećakinja, idem peći drugi kolač.


Btw. za vas koji ga niste prepoznali, radi se o poznatom japanskom souffleu.
I to vjerojatno njegovoj najjednostavnijoj verziji.












***

Post je od jučer. Na kraju ipak nisam ponovila ovaj kolač, ispekla sam nećakinji nešto drugo... Ali često ga pečem pa ću ga vjerojatno uskoro ponoviti i pojasniti vam kako sam išla pojednostavljivati nešto što jednostavnije ne može biti, dobro poznatom tehnikom naziva 'više je manje' :O

Stay tuned.