(Za)bilježim se sa štovanjem (knjiga dojmova i eseja)
subota, 20.07.2024.
Jedan stari post, ali aktualan... da ne kažem - vazdazelen.
Bilo je ovo ili palačinke... ali palačinke su još uvijek u fotoaparatu.
Nek' čekaju.
Originalni post - 23.5.2023.
***
Pinokio, o Pinokio! Zašto si Pinokio? Odreci se laži i odbaci nos... (jel' tako nekako išla ta priča?)
Gledam nešto, pa pred mene iskoči ona od G.B. Shawa: "Lažljivcu je najmanja kazna to da mu se ne vjeruje, već da on ne može nikome vjerovati.", i mam se počnem unezvjereno okretati gledajući tko to zna da lažem k'o pas... pa ulovim male mačiće kako mi iza leđa zapišavaju cvijeće.
Eto kako prolaze naivci puni povjerenja, s negodovanjem zacokćem jezikom, pa se ispružim na ležaljci i zafilozofiram o tome kako i mali mogu kakiti k'o veliki.
A poslije mi se sve još dodatno razbistrilo vidjevši ih kako se s velikima naguravaju oko iste zdjele hrane.
Doduše, nije da ih i sama već danima ne hranim onim konzervama za velike, priznam, ne mogavši samu sebe slagati... i s uzdahom se preokrenem na drugu stranu ležaljke.
