Klanovi (sreće)

Sreća je poprilično apstraktan pojam. I zato je glupo drugima nametati svoje viđenje sreće. Nešto što mene silno uveseljava ne mora nužno i nekog drugog... a veselje tog nekog drugog ne mora nužno biti i moja sreća. Iako, to nikako ne znači da se ja tuđoj sreći ne mogu veseliti.
Dapače...

A kažu da je za našu sreću zaslužna kemija, tj. hormoni u našem organizmu. Nazivamo ih 'hormonima sreće', neurotransmiteri koji su odgovorni za regulaciju naših raspoloženja i emocija, odnosno načina na kojeg doživljavamo sve čime smo okruženi.

Nedavno je nećak pojašnjavao nešto o vezi majki i novorođenčadi, odnosno utjecaju mirisa beba na majčin mozak, kao posrednika u njihovom zbližavanju.
Kao reakcija na bebin miris u majčinom mozgu aktivira se dopamin, jedan od hormona sreće kojeg, pored drugih uloga, o čemu ću poslije, povezuju i s ovisnostima, tj našim nezasitnim ponašanjem.
Znala sam ja oduvijek da su te male beštije strašno lukave...

Razgovor o hormonima i njegovoj velikoj ulozi u našim životima, kao zaljubljenici u promatranju svijeta iz prikrajka, dao mi je ideju za ovaj post. Inače bih ga očekivala od @kupusa, nešto drugačijim stilom pisanja, jasno, ali kako njega, nažalost, više nema onda evo...
Nu... evidentno je da baš jako nedostaje. :(

Dakle, postoje četiri vrste hormona sreće, i to su:

- dopamin
- serotonin
- endorfin
- oksitocin

i ja se, kao već spomenuta zaljubljenica promatranja iz prikrajka, povremeno zabavljam svrstavanjem ljudi, na temelju njihovih interesa/sklonosti, u grupe s istim nazivima.
Na blogu bi to bili klanovi... kad se već tako često o njima ovdje priča, je li.

Dopamin, poznat i kao 'hormon zadovoljstva', koji se oslobađa u trenucima kada postižemo ciljeve ili doživljavamo zadovoljstvo, koristi se i u medicini, i to kao srčani stimulator, puno prikladniji od adrenalina, smatra se. Sudjeluje i u funkciji bubrega, gušterače, imunološkog sustava te krvnih žila... ali ono što je bitno, za ovaj post o sreći je li, je da se naziva i 'hormon nagrade' jer igra ključnu ulogu u mozgovnom sustavu nagrađivanja, a posljedično i u našem ovisničkom ponašanju.

1954. godine, psiholozi James Olds i Peter Milner proveli su eksperiment na štakorima ugrađujući im elektrode u pojedina područja mozga. Stiskanjem papučice štakori bi sami sebi izazvali električni podražaj koji je stimulirao dijelove mozga s elektrodama. Podraživanje regija mozga, koje su kasnije identificirane kao sustav nagrade, rezultiraju otpuštanjem dopamina i osjećajem užitka. Djelovanje je bilo toliko jako da su u periodu od 12 sati neki štakori papučicu pritiskali i do 7 500 puta, a prednjačilo je stiskanje papučice nad hranom. Kasnijim istraživanjima utvrđeno je kako upravo ovaj sustav i njegova prekomjerna aktivacija imaju ulogu u razvoju ovisnosti.

Dopamin potiče nagrađivanje i ponašanje usmjereno ka cilju, te može smanjiti inhibiciju. Utječe i na kontrolu pokreta - premalo dopamina uzrokuje ukočene pokrete koji su obilježje Parkinsonove bolesti. Pored Parkinsonove bolesti poremećaj dopamina povezan je i s razvojem shizofrenije, ADHD-a...
Regulira pažnju i pamćenje, regulira san i raspoloženje, odnosno niske razine dopamina mogu doprinijeti apatiji, smanjenju motivacije i gubitku interesa te se povezuju sa simptomima depresije i anksioznosti.
I još, a vezano uz onaj početak s bebama i majkama - dopamin utječe i na proizvodnju prolaktina.
Prolaktin je ključan u dojenju i lučenju mlijeka te seksualnom zadovoljstvu... rekoh ja da su te bebe lukave.
Odmah se vidi tko u pozadini vuče sve konce...

Povećavanje razine (one zdrave, normalne) dopamina u organizmu postiže se: izbjegavanjem nezdrave hrane, konzumacijom probiotika, slušanjem glazbe, tjelovježbom, meditiranjem, boravkom na suncu... i s puno zdravog sna.

U novije vrijeme često se spominje dopaminski detox za ponovnu uspostavu ravnoteže poremećenog sustava nagrađivanja; više o tome možete pročitati OVDJE,

Sljedeći naš hormon sreće je serotonin, koji se inače (za sve one koji pate od...) povezuje i s migrenskim napadajima, hormon je koji se stvara u mozgu ali i u probavnom traktu
Više od 90% serotonina stvara se u enterokromafinim crijevnim stanicama te potiče peristaltiku tankoga crijeva.
No... eto što ti je sreća.

Dakle, pored toga što regulira probavu i pomaže u doživljaju osjećaja sreće, serotonin zacjeljuje rane i utječe na naše mentalno zdravlje i smislu da regulira osjećaj anksioznosti, depresije i sličnih stanja.
Ključan je i u kontroli seksualnih funkcija, i kao pomoć tijelu da odgovori povraćanjem u nekim slučajevima bolesti.

Serotonin kao prirodni pojačivač raspoloženja, te kao pomoć pri pamćenju i učenju možemo povećati prirodnim putem - prehranom koja obiluje triptofanom, zdravom dijetom koja uključuje jaja, ribu, sireve, orašaste plodove... te boravakom na suncu, vježbanjem i meditacijom. Može se povećati i lijekovima, no visoke razine serotonina mogu dovesti do stanja koje se zove serotoninski sindrom, koji može ugroziti i život, a u većini slučajeva izazvan je previsikim dozama lijeka.
Simptomi uključuju dijareju, glavobolju, zbunjenost, drhtanje, proširene zjenice, sve do ukočenosti mišića, povišene tjelesne temperature i nepravilnih otkucaji srca.

Endorfin je hormon koji se otpušta kada se ljudi zaljubljuju, vode ljubav, smiju se ili uživaju u finoj hrani. Nastaje u hipofizi i hipotalamusu i sličan je nekim opijatima. Djeluje kao prirodni lijek protiv bolova (vjerojatno zato ima onih koji tvrde da su seks ili smijeh lijek za sve probleme :O), no kako se endorfini, koji imaju analgetičko i anksiolitičko djelovanje, oslobađaju uslijed fizičkog napora, tako onda ima i onih koji opsjednuti osjećajem koje donose visoke razine endorfina isti stalno pokušavaju održavati opsesivnim vježbanjem i treninzima.
Pa se onda tako sve vrti u krug...

Endorfin ublažava depresiju, podiže samopoštovanje, regulira apetiti i pomoć je kognitivnim funkcijama i imunološkom sustavu.
Razinu endorfina u organizmu povećavaju: smijeh, vježbanje, seks, ultraljubičasto svjetlo, glazba...

I posljednji od naših sretnih klanova je oksitocin. Njega nazivaju još i 'hormon ljubavi' jer je povezan s požudom i romantičnim raspoloženjem.
Ovaj hormon sreće se proizvodi u hipotalamusu, a u krvotok ga ispušta žlijezda hipofiza. Kod žena pokreće trudove i oslobađa majčino mlijeko, dok kod muškaraca pomaže u kretanju spermija.

Oksitocin igra važnu ulogu u društvenim interakcijama uključujući romantičnu privrženost, seksualno uzbuđenje, opuštanje, priznanje, povjerenje, povezanost roditelja i djeteta.
Ljudi koji se puno dodiruju... odlaze na masaže, grle, ljube, vode ljubav i sl. i sve ih to jako usrećuje, svoj osjećaj sreće duguju upravo oksitocinu.
Isto tako i lijepe riječi, komplimenti i laskanja kojima smo skloni oslobađaju ovaj hormon ljubavi, pa tako ljudi... ako želite biti voljeni znate što vam je raditi, ovaj... govoriti.
Doduše, više razine oksitocina mogu biti prisutne i kod nekih nesretnih odnosa i socijalne izolacije, ali to nam se sad ne uklapa u ovaj post o sreći pa nećemo o tome.
#samoljubav

Oksitocin sudjeluje i u odgovoru na opasnost i moguću prijetnju pa postoji teorija 'tend and befriend' (njeguj i sprijatelji se) koja je alternativa onoj poznatoj 'fight or flight' (bori se ili bježi) reakciji. To bi bilo, mislim, nešto kao ona - zajedno smo jači, je li.


***

Alzo... kako ja trenutačno nisam baš u nešto posebno dobrom raspoloženju, onda se vjerojatno nećemo čitati neko vrijeme, no zato vam ostavljam ovaj post o sreći (a vidite koliki je... trebalo mi je nekoliko dana da ga napišem :O) pa ako hoćete možete se i vi pokušati zabaviti traženjem u nekoj od ovih grupa, tj. 'klanova', nešto malo drugačijih no što ste naučili... pa možda i osjeti povezanost s nekima s kojima vam do sad to nije ni na pamet palo :)

I sretan Uskrs vam , naravno, želim :)