Nekakve zvijeri devastirale su Erdutsko groblje. Svaka zvijer zna da je skrnavljenje tuđih svetinja jedna od onih najbolnijih točaka u koju treba taknuti želi li se iste vidjeti na koljenima.
Još uvijek se iznova začudim ljudskoj gluposti, iako odavno već ne bih trebala.
Zapravo, nisam sigurna da se ta tako često viđena, stalna, svjesna i namjerna potreba kopanja po tuđim najvećim ranama može nazvati glupost... ali upotrebljavam taj blagi izraz jer me strah od pomisli kamo bih to mogla otići u potrazi za onim najprikladnijim.

Zato ja na svojim koljenima i po svom dvorištu kopam i sadim biljke... uz jednu od svojih mantri po kojoj je bolje ukapati ruže nego ljude.
Doduše, riješena da iskontroliram neke jako invazivne vrste, utukla sam malo jednu tekomu pa i nju zamijenila ružom. Ta mi je skoro već i do vrata bila došla.
Jedna druga još uvijek fino prelazi kod susjeda.