Feint

Odlaske ne volimo. Nikakve. Rastuže nas čak i oni privremeni, dok za njima mašemo maramicama na peronu, jer nas valjda i takvi podsjećaju na one vječne. A oni, ako i nisu od onih koji nas bespoštedno bacaju na koljena, nego od onih očekivanih kojima se jedino vrijeme usudi postavljati pitanja, skoro podjednako nas mogu natjerati na nijemu klonulost i(li) obaviti tugom.

Veliko je moje iznenađenje uslijedilo saznanjem da prvi susjedi imaju (i) sina. Odlaskom na školovanje izmaknuo je očima mojih prvih nekoliko godina života i pojavio se pred njima tek kao student-asistent na fakultetu.
Za svoje tadašnje godine ja sam raspolagala solidnim fondom riječi, i bila sam svjesna toga pa sam jednom prilikom, najmlađa u grupi koja je gubila vrijeme na travnjaku ispred kuće, hrabro odlučila ispraviti starije tinejdžere koji su se bavili nekakvim koncertom. Podrugljivo su mi se nasmijali u lice jer da kakva mi je to riječ 'tribine', nikad čuli, i tako sve dok nije naišao student-asistent od kojeg se zatražila uloga arbitra. Njegov se pogled sa zanimanjem zaustavio na mojim malim godina, a onda smo svi (po)nešto naučili nakon pojašnjavanja razlike između bina i tribina.

Nekoliko godina poslije dobili smo od silno uzbuđene susjede informaciju o prvom unučetu. Ona je usput imala i potrebu stati u obranu muškosti svoga sina, govoreći okupljenom susjedstvu kako je to danas normalno, dok je pojašnjavala kako on ravnopravno sa suprugom sudjeluje u hranjenju i kupanju bebe, jednako koliko i kod zamjene prljavih pelena. Obzirom da nekima još ni danas takvo nešto nije normalno, normalno je da je meni tada to bilo strašno zanimljivo.
Pa još nešto vremena poslije stara susjeda je nanovo okupljenoj grupi pojašnjavala zašto njen sin svakih nekoliko godina, pet otprilike, prodaje stari i uz malu nadoplatu kupuje novi automobil. Smatrao je, naime, kako tu razliku pokriva ušteda na popravcima starijeg automobila, jer da su oni skloni na taj način gutati novac, i da, na kraju krajeva, on nikako ne želi ugrožavati svoju obitelj nesigurnim automobilom.
Svi moji stari i polovni predmeti koje godinama kupujem, pa po potrebi popravljam, svjedoci su da ja baš i nisam usvojila to pravilo o novom i starom (no dobro, nije ni da sam ja baš odgovorna i za bilo čiju sigurnost...) ali da mi je svojevremeno bilo strašno zanimljivo takvo racionaliziranje, to da.

Život se posložio tako da sa svojim ima ga-nema ga susjedom baš i nisam imala prilike razmjenjivati nešto puno riječi, više su do mene pristizale informacije, i uz ono što sam i sama vidjela one su stvorile o njemu sliku razumnog, mirnog, tihog i praktičnog čovjeka.
Najnovija informacija koja je stigla - da nas je iscrpljen teškom bolešću zauvijek napustio, nepovratno je izmijenila još jedan dio i mog života... i ogrnula me velikim sivim oblakom sjete.















'The very brightest candle of all has been extinguished
Smothered by those who could not bear to face reality
Every beat of your heart tore the lies all apart
Made foundations quiver
Every wave in the lake caused the porcelain to break
And I shiver...
The leftover tallow just doesn't contain
All the right answers
Under a sea of dust lies a vast wealth of wisdom
An untouched snow turns red
Innocence dies
This black page in history is not colourfast, will stain the next
All that remains is just a feint of what was meant to be
This black page in history is not colourfast, will stain the next
And nothing seems in life, in dreams like what was meant to be...'