Tortilje

Jutros su mi mačke donijele velikog parcova. Iz zahvale valjda, ali naravno, ostale su čekati da sad ja njih nahranim... što i jesam - prvo njih, pa sam onda riješila i pantaganu debelu. Da se muhe ne skupljaju, je li :I
O.K. jedna štetočina manje... ali pak sam usput malo coknula jezikom i narugala im se jer da je lako u čoporu loviti, da to rade samo grabežljivci i lešinari, hijene... aj nek' drugi put svaka svog štakora ulovi, ako su face :)))
Nikad se neće naučiti odlikama pravih vođa... ccc...

Ja sam, pak, iz kućnog haljetka uskočila u kratke hlačice... što ne bi ništa neobično bilo kad te hlačice ne bi bile 'prave muške'. Obično po doma nosim nekakve odrezane od kojekakvih tajica i trenerki.. što tanjih, pa bile i poderane. Oko porubljivanja se ne trudim... bitno je samo da su udobne.
A ove današnje su sve samo ne: tanke, poderane i neporubljene...
Skroz su nove: s urednim porubom, sa džepovima i širokom gumom u struku, pa još i vezicom okolo. I materijal je nešto deblji, što mi je na prvu izazvalo sumnju... ali moram priznati da su ugodne. Što jest, jest... a to jest.
I ulovila sam sebe kako imitiram muški hod, sa hlačicama spuštenim malo na bokove i s obje ruke gurnute u džepove... ali cijelo vrijeme mi je pred očima bila crno-bijela slika dječaka, koju sam negdje ranije vidjela, u takvim sličnim hlačicama ali podignutima visoko iznad struka i napuhnutima kao balon... pa nikako nisam mogla suspregnuti smijeh :))

Dječak osim tih hlačica nije imao više ništa na sebi osim još zbunjenog pogleda zaskočenog fotoaparatom.
Ili... ne znam, možda sam si i umislila... možda je to bio neki lik iz crtića, Lolek i Bolek?
Možda.

Vruće je. Probala sam danas hodati bez grudnjaka... ali to nekako baš nikako ne ide. Tko razumije, razumije.
I tortilje radim tek kasnije popodne... sada je vrijeme za lješkarenje i za kavu.