Kokoš i k'umpira (nedjeljno - ponedjeljna nostalgija)

Ovo je bio (prošlo)nedjeljni ručak, rađen u ponedjeljak... jer u nedjelju sam se predomislila i vrijeme iskoristila na drugi način, ne na kuhanje, a u ponedjeljak sam morala jer je sve bilo već pripremljeno.
Znam najmanje deset jednako jednostavnih, pa čak i puno jednostavnijih načina za pripremiti piletinu, ali s puno ukusnijim rezultatom.
Ovakvu ne radim skoro nikada... samo povremeno - zbog održavanja tradicije. Tradicija je zapravo nostalgija, onaj osjećaj što nas napada i viče kako je u prošlosti sve bilo bolje. Gleda nas u oči i (počesto) laže, ova piletina je svjedok... a mi se pravimo da mu vjerujemo, i povlađujemo, jer bez obzira kakva je - zaslužuje naše poštovanje. Zbog nje smo takvi kakvi jesmo, i zbog nje i sami imamo priliku stvarati neku novu tradiciju... a poštovanje koje iskazujemo prošlosti, daje nam garanciju da ga u budućnosti možemo i sami očekivati.
I samo poštivanje tuđih tradicija, na jednak način kako poštujemo svoju, garancija je da će(mo) (i) opstati.

Sad mi malo krivo što ovu kokoš nisam ispekla u onoj staroj, okrugloj tepsiji u kojoj se inače radi peka... a niš', ponoviti za koji dan :)