V has a new pet

Kaj te muči, Njofra?













Jedan od tatinih dražih hobija je iznošenje naglas svojih problema... točnije - naglas ako sam ja u blizini. Ja, naravno, njegove probleme shvaćam ozbiljno, i svaki put kad se požali nastojim ih riješiti ili mu barem savjetom pomoći. I svaki put nakon što bi se razišli, ponekad čak i nakon povišenih tonova, pitala bih se kako sam se to ponovno dala navući...
Tata bi često nešto pokvario, ili bi pao... o hrani koju ne želi jesti jer mu se ne sviđa pisala sam jako puno, a lijekovi su isto jedna posebna priča - inzistira da ih pije onda kad to njemu odgovara (a ne onda kad mu ja naređujem!), pa ih dosta često ne popije, i ja u zadnji tren lovim njegovu namjeru spajanja jutarnje i večernje terapije.

Pa tako: ako bi se žalio da ga boli, upozorila bih ga da lijekove mora uzimati redovito i na vrijeme. Ako padne upozorila bih ga po tko zna koji put na sklizak teren i vrijeme po kojem ne bi trebao izlaziti... pa na rub stolića koji nije za sjedenje, jer se lako izmakne, a da jeftine, plastične stolne satove (kakve mu sada kupujemo) nećemo nositi sataru na popravak,jer on takve ne popravlja, a da sam ne bi trebao otvarati satove jer su unutra samo dvije žičice, i da takav sat kad stane treba novu bateriju a ne otvaranje. I da nakon otvaranja više ni baterije ne pomažu.
I nije mi to tako veliki problem ponavljati, sve dok mi se čini da me shvaća, pa čak i onda kad uzvraća s milijun odgovora, a ima ih: te je star, te zaboravlja... slab je, ne vidi, ne čuje...
Koliko god da ih ima, ako će se barem jednom u ključnom trenutku sjetiti mog savjeta, onda vrijedi, mislim se...
Al' misliti je, kažu, i nešto drugo... a meni se to obično potvrdi kad nakon milijuntog odgovora, uvijek na kraju padne i onaj milijun i prvi, a koji glasi - Nemoj ti mene učiti! Ja najbolje znam!
I ja onda više ništa ne mislim, jer tko s tatom savjete sadi, odgovori mu se o glavu lupaju :))

Ima već tri dana da je tata nešto bolje. Iščupao se još jednom... do kada, ne zna se, ali možda bi mogli dočekati Božić u miru. Mooožda.
A u ta tri dana iskušavao je svoje sposobnosti kao mladi ptić koji po prvi put napušta gnijezdo, pa me jutros dočekao s novim problemom - izmaknulo mu se sjedalo i glava mu je poletjela na jednu stranu, a noge... ma ni sam ne zna kamo...
Pogledam ga i po tko zna koji put pomislim kako je vjerojatno samo zbog njega izmišljena ona : čuvaj se, čuvat ću te (samo nije uvijek jasno s koje strane), i taman da zaustim ponovno nešto o mjestima na koja ne bi trebao sjedati, predomislim se pa protrljam ruku o ruku kao Poncije Pilat, pomislivši kako ljudi neke stvari moraju sami sa sobom rješavati, pa naglas izgovorim - A što da ti kažem, ne zna nitko bolje od tebe.
A i bilo mi je malo prerano prije jutarnje kave dati se u žrvanj.


A da, pitate kako je tata na to odreagirao? Rekao je samo - Mhm - i zavrtio usne i nos u jednu stranu, kako to obično nalažu nove i neočekivane situacije :))


A imate li vi kakvih problem, i što vam je Likona donio?