Te dan te noć

Priča mi brat kako su mu na onkologiji isčestitali novi život, rođendan, što li... rekli mu da i ne zna koliko je sretan... a onda sa smijehom nadodaje kako je (to) zbog velike štednje el. energije ugašeno svjetlo na kraju tunela, tako da su ti prolasci za sada obustavljeni.
Ja ga, još uvijek nespremna za bilo kakav humor kad se o njemu radi, a pogotovo crni, klepim iza uha, jezično, jer tehnologija još uvijek nije napredovala toliko da mogu gurnuti ruku kroz telefon... a on, i dalje s osmijehom, poluprijekorno poviče - Striiko...?- nazvavši me nadimkom kojeg mi je dodijelio sinovim rođenjem, jer da nema smisla da dijete nema strica. I tako je od dvije tete za strica odabrao onu s 'bližom frekvencijom'.
- Nemoj ti meni Striko - zaškripim ja njemu neusklađeno, a on onda reče da će me ubuduće blokirati kad god se nalazi u gradu, jer da ga 'zapričam' pa uvijek negdje kasni...

Nešto kasnije, zapričavši se s jednom poznanicom koja me nepotrebnim zaobilaznicama dovela do vrha jako strmih stepenica, po kojima se ja baš nikako nisam mogla spustiti, ni pokušala, dok je ona jedan dio s lakoćom odskakutala a drugi onda i odsklizala, shvatim da je i meni otišao posljednji prijevoz za kući pa pomislim kako će se mama jako ljutiti...
No onda ugledam taxi stajalište, a pored njega bankomat i sjetim se da imam karticu pa krenem podići nešto gotovine jer nisam bila sigurna imam li uz sebe dovoljno. Ispostavilo se da bankomat ne radi sam nego s blagajnicom koja se netom vratila s mora i kojoj se nije nimalo žurilo uslužiti me, tako da sam je morala više puta zamoliti da požuri... prije mraka. Nije pomoglo - smračilo se i iza mene se stvorio dugački red nezadovoljnika i nestrpljivaca, a blagajnica, koja nije bila sigurna bil' na more il' s mora, tek mi je tada gurnula pod nos POS uređaj, s kojim ja nisam znala što bih...
I dok sam ga s redom nezadovoljnika iza sebe uporno okretala ka slabašnom tračku svjetla pokušavajući odgonetnuti zašto ima tako puno tipki, počne mi sve ići jako na živce pa kažem blagajnici da sjaši jer da su zbog mene odavno otvorili i petnaesti krug pakla zato što mi u onih devet nisu imali što pokazati... i otvorim oči.